Prema njegovom mišljenju glavna adresa ipak bi trebalo da bude Ustavni sud.

Dosadašnja praksa da redovni sudovi mogu odlučivati o odlukama o razrješenju javnih funkcionera koji se imenuju, odnosno biraju u Skupštini, prema načelnom stavu Vrhovnog suda postaće prošlost. Izuzetak postoji samo u situaciji kada je posebnim zakonom izričito propisano pravo na sudsku zaštitu.

Prema mišljenju Rakočevića ovo je dobar potez.

„Šta je suština? Da ni jedna vlast nema u organizacijskom i funkcionalnom smislu superiornost u odnosu na druge grane vlasti. Što će reći da se odluke parlamenta odnosno izabranih narodnih predstavnika ne mogu prispitivati pred redovnim sudovima", naveo je on.

Prema mišljenju Rakočevića, ukoliko neko smatra da se Skupština ogriješila o zakon, zaštitu može potražiti pred Ustavnim sudom. 

"Dakle ovdje ne možemo govoriti o recimo situaciji kada se iskoriste sva pravna sredstva. Ustavni sud u ovoj situaciji treba da postupa onda kada nije dopuštena žalba redovnom sudu ili kad ta oblast nije na drugi način regulisana ", rekao je Rakočević.

To međutim ne znači, kako objašnjava Rakočević, da Ustavni sud može ukinuti odluku Parlamenta.

„Dakle on može samo da utvrdi povredu zakona a nikako ne može da ukida odluke pa čak ni odluke sudova. U svakom slučaju ne može biti iznad recimo Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, to je jedna od mogućnosti da se utvrdi povreda, da se sprijači nastanak posljedica i to je više deklaratorne prirode", kazao je on.

Podsjetimo, samo od prošle godine donešeno je više presuda u predmetima koji se tiču razrješenja pojedinaca u Skupštini iz različitih savjetodavnih tijela i sa drugih pozicija, poput bivših članova Savjeta Radio Televizije Crne Gore Nikole Vukčevića i Gorana Đurovića, kao i bivšeg člana Savjeta Agencije za elektronske medije Darka Ivanovića, te najnoviji slučaj  razrješenje viceguvernerke Centralne banke Crne Gore Irene Radović.