Priča Nataše nikoga ne ostavlja ravnodušnim: Oteta kao dijete, a 8 godina kasnije bježi od otmičara
Nataša Kampuš

Priča Nataše nikoga ne ostavlja ravnodušnim: Oteta kao dijete, a 8 godina kasnije bježi od otmičara

Vrlo je vjerovatno da nikada niste čuli za ime Nataša Kampuš i nikad niste vidjeli njeno lice. Ali u Austriji mnogo ljudi zna za njenu priču. Djevojčica koja je kidnapovana sa 10 godina, bila je zatvorena 3.096 dana.

Nije samo uspjela pobjeći od otmičara, već je naučila važne životne lekcije, a njena priča fascinira. 

Čitaćete je bez daha!

Drugog marta 1998. godine, zazvonio je telefon u policijskoj stanici u Beču. Uznemirena žena je rekla da je njena desetogodišnja kćerka Nataša Kampuš nestala. U nedjelju se vratila sa odmora koji je provela sa ocem u Mađarskoj, da bi u ponedjeljak otišla u školu iz koje se nikad nije vratila.

Žena je zvala školu, ali su joj rekli da je Nataša propustila sve svoje časove tog dana. To je bio momenta kada je njena majka odlučila da pozove policiju. 

Potraga za djevojčicom je počela odmah. Policija je provjerila put od škole do kuće. Nakon toga su počeli da pretražuju obližnje ribnjake. Koristili su policijske pse, ali tragova nije bilo.

Policija je posumnjala na kidnapovanje i počela je potraga. Jedan dječak se javio sa pričom kako je djevojčica prisilno uvučena u bijeli kombi. Policija je provjerila svaki automobil koji je odgovarao tom opisu. Tražili su je i u Mađarskoj iz koje se navodno vratila u ponedjeljak.

U isto vrijeme policija primjećuje Volfganga Priklopila, bivšeg tehničara koji posjeduje bijeli kombi i izgleda slično opisu muškarca koji je dječak dao. Čovjek je objasnio tada da mu kombi služi za prevoz građevinskog materijala. Volfgang nije imao alibi. Tog dana je bio sam kod kuće. Policija je u to vrijeme morala da proveri oko 700 automobila koji su bili slični opisu, pa su zanemarili Volfganga jer nije djelovao sumnjivo. 

Uskoro su svi zaboravili na njega, a on je u sobi od 5 kvadrata držao uplašenu djevojčicu.

192921profimedia0084226689ff

Sobica u kojoj je Nataša provela 8 godina zarobljeništva, nalazila se 2.5 metra ispod zemlje. Nije imala prozor. Svjež vazduh je dolazio ventilacijom. Dvoje vrata, teška 140 kg, čuvala su je od ostatka svijeta.

Soba je bila potpuno zvučno izolovana. Svi pokušaji da Nataša napravi buku koju bi neko čuo bili su besmisleni. U sobu je bilo moguće ući samo kroz Volfgangovu garažu. Prva vrata bila su sakrivena iza običnog ormara.

Tokom prvih 6 mjeseci zarobljeništva, Nataša nije smjela da napusti svoj improvizovani zatvor. Ali kasnije, kada je Volfgang počeo da joj više vjeruje, puštao je na kratko. Kupio je stvari koje mu je Nataša tražila: mali televizor, tablu, stolicu i sto.

192917profimedia0018927313ff

Tokom njenog zarobljeništva, otmičar joj je kupovao igre, časopise i knjige.

Tokom 2004. godine, policijska istraga je krenula pogrešnim putem, sumnjajući na drugog čoveka koji je počinio slične otmice ranije. U to vreme Priklopil je bio sve sigurniji da je počinio savršen zločin.

2005. godine se toliko opustio da je Nataši dozvoljavao da šeta slobodno po kući, dvorištu, da se kupa u bazenu, a jednom je 17-godišnju Natašu odveo i u skijaški centar, a prije toga se pobrinuo da ona ne može nigdje da pobjegne.

Sumnja se da je Volfgang imao različite motive za otmicu. Prema Nataši, on ju je kidnapovao kako bi za njega obavljala kućne poslove. Priklopil je vodio računa da Nataša čita dovoljno knjiga. Zaprijetio joj je da će je ubiti ako pokuša da pobjegne. Ponekad ju je i tukao.

Nataša je ipak uspjela da pobjegne. To se dogodilo 2006. godine kada joj je Priklopil rekao da usisa kola. Dok je on telefonirao, Nataša je otrčala do obližnje kuće i pokušala na vrata. Otvorila joj je starica koja je pozvala policiju.

Policija je pokušala da uhapsi Priklopila ali je ona poginuo pokušavajući da pobjegne.  Nataša se rasplakala kada je čula za to. Njena reakcija na smrt otmičara navela je novinare da pomisle da je razvila Stokholmski sindrom. Ali sama Nataša je to porekla tvrdeći da je Priklopil kriminalac.

Po Natašinoj priči snimljeni su filmovi, napisane knjige.

Nataša Kampuš se danas bavi crtanjem, studira fotografiju. Uprkos užasnom detinjstvu, ona kaže da je srećna.

Pošto je naslijedila kuću u kojoj je bila zarobljena, ona i dalje odlazi tamo i sama je čisti i održava.Kaže da to na nju ima terapeutsko dejstvo.

Komentari

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.

Komentara: (0)

Novi komentar