"Samo je Hristos obasjao svijet takvom ljubavlju i zato je mogao nazvati sebe „svjetlost svijeta”. Kao takav On miri i obasjava srca živih, objedinjujući i vaskrsavajući mrtve i žive i ispunjavajući ih neuništivom nadom na život vječni, i stvarnošću tog života. Takva je i Hristova ljubav, a kroz Njega i vjeru u Njega, i kroz život po Njemu i Njegovim zapovijestima, takva postaje i ljubav svih onih ljudi na zemlji koji hode Njegovim putem, koji nose Njegov živonosni Krst i koji vole Njegovom ljubavlju. Na takvu ljubav smo prizvani prvenstveno mi koji nosimo Njegovo ime", kazao je Amfilohije.

Dodaje da njegova ljubav nema granica ni ograničenja.

"Ona je sveobuhvatna i svemilujuća ljubav. Za nju nema Grka ni Jevrejina, crnca ni bijelca, Srbina ni Crnogorca, Rusa ni Japanca, Afrikanca ni Amerikanca. Ona sve i sva podjednako grli i svima se podjednako daruje i svima i svemu se podjednako raduje svojom nesmrtnom radošću. Po svojoj prirodi vječna i bogovječna a po svojstvima sveobuhvatna i bezgranična, ona podjednako voli žive i mrtve, pravedne i grešne, ljude i tvari. Samo ona ljubav koja je jača od smrti, prava je i istinska ljubav. A upravo takva je Hristova ljubav. Jača je od smrti, šira i beskrajnija od vasione i svih znanih i neznanih svjetova. To je ljubav koja nikoga i nikad ne zaboravlja.

Kako je radosno i divno biti čovjek poslije Hristovog Vaskrsenja! Vaskrs proslavlja ostvarenje vječnog smisla. I kako bi bio besmislen ljudski život bez njega! Pobjeda nad smrću predstavlja jedinu istinsku pobjedu čovjekovu. Sve druge pobjede i čovjekovi uspjesi na zemlji, ako se ne rađaju u toj pobjedi – ništa su. Samo pobjeda nad smrću daje smisao sveukupnom ljudskom životu i djelanju, čovjekovom rađanju i postojanju. Sve što je postojalo od iskoni do današnjeg dana i sve što će postojati do kraja svijeta i vijeka, ljubavlju postoji i njome se grije, njome se ispunjuje i održava na ravni života", naveo je Amfilohije.

Ističe da je najopasnija bolest našeg vremena bolest gubljenja smisla života.

"To je bolest koja rađa bezbroj drugih bolesti. A gubljenje smisla života upravo se rađa iz prihvatanja smrti kao jedine konačne realnosti čovjeka i svijeta. Ljubav koja nije spremna da siđe u najmračnija podzemlja ljudske ogrijehovljenosti i neviđbožne bogootuđenosti, nikada se ne može pretvoriti u život i svjetlost ljudima. Ljubav koja ne može da pobijedi demonsko zlo, grijeh i smrt i sama se pretvara u obmanu i privid. Prezre li bilo koga ili bilo šta od tvorevine Božje, ljubav prestaje biti ljubav. Ljubav koja voli sadašnjost, a prošlost ljudi i bića predaje ništavilu, i obrnuto – lažna je i demonska ljubav", kaže Amfilohije i dodaje da takva ljubav vara čovjeka, odričući ga od života i Boga koji je sve.

Zato, kako dodaje "onaj koji je Hristov na zemlji i koji želi da bude Njegov u vječnosti neka se ispunjava Njegovom vaskrsnom, vječnom i od smrti jačom ljubavlju prema svima ljudima i svima bićima".

"Šta su sitne i bijedne ljudske strasti i uvrede u odnosu na ovu veliku i neizmjernu tajnu vječnosti života i ljubavi podarenim nam i otkrivenim u Hristovoj smrti i vaskrsenju? Zato, besmrtna djeco Božja, i vječna braćo i sabraćo, sve oprostimo jedni drugima Hristovim Vaskrsenjem, jer samo na praštanju i pomirenju može se graditi istinska budućnost svih ljudi zajedno. Pozdravimo jedni druge i sve ljude i sva bića živonosnim pozdravom: Hristos vaskrse! Zagrlimo jedni druge i svu tvorevinu svetim Hristovim zagrljajem i zapjevajmo sveradosnu pjesmu života, neuništive nade i sveobuhvatne ljubavi, jače od smrti: Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi i svima u grobovima život darova", poručio je mitropolit Amfilohije.