"Bipolarni poremećaj mi je poprilično uništio život, brak, zdravlje, karijeru, ali i dalje se trudim da živim, naravno uz terapiju koja mora da se pije godinama ukoliko ne želite da završite prije vremena. Saznao sam da imam bipolarni poremećaj kad sam imao 30 godina i već 7 godina živim sa tim i borim se, uz ljekove i doktora, često je teško, preteško, nekad je super i kreativno, ali ipak te nagle i ničim izazvane promjene raspoloženja iscrpe i vas i sve oko vas", počeo je svoju priču Tomović, prenosi Kurir.

"Sa 37 godina osjećam se kao da imam 97 godina, toliko sam umoran od svega. Što je najgore bipolar je često nasledan i iskreno se bojim da imam djecu, da sjutra moje dete na prolazi isto što i ja. U početku nisam prihvatao da sa mnom nešto nije u redu, mislio sam da mi je narav takva, jer ja od malena nikad nisam imao sredinu, uvijek sam ušao iz krajnosti u krajnost. Međutim kada mi je skoro 10 psihijatara potvrdilo dijagnozu, shvatio sam da moram da se suočim sa tim i započnem liječenje", nije htio više da ćuti poznati crnogorski pjevač i opisao da je bipolar je zapravo manično depresivna psihoza, u kojoj se često smjenjuju plus i minus faze raspoloženja.

"Kada sam u plus fazi sve mi je super, euforičan sam, kažu i previše, a bez nekog posebnog razloga, kreativan sam, pišem pjesme, nastupam, stalno putujem, snimim album i preko 20 spotova za nekoliko mjeseci, trošim previše novca, previše sam energičan, mogu i smem bukvalno sve, ne spavam noćima, svađam se i sa razlogom i bez razloga, a kada je minus, depresivna faza, bukvalno ne možete da ustanete iz kreveta, nije vam ni do čega, ništa nema smisla i samo razmišljate kako da sebi prekratite muke", otrkio je Tomović.

"Alkolizam često ide sa ovom bolešću ali sam alkohol zauvijek ostavio. Riješio sam da progovorim o svojoj bolesti jer to nije sramota, to može svakome desi, od nagomilanog stresa, može i genetski, ja sam protiv stigmatizacije, jer bipolarne osobe (uglavnom) nisu ni lude ni agresivne, osim ponekad prema sebi", rekao je pjevač.

"Poenta je da vas nešto radite, da vam prija, da pronađete neki svoj lični antistres. Meni su na prijmer najveći antistres šetnja sa mojom malom kucom, zatim kad odem na Žabljak, u Perast, na Adu Bojanu a posebno mi prija moje Cetinje kad odem kod familije, pa uživam sa mojim strikom Rajkom koji najviše likom i ponašanjem podsjeća na moga pokojnog Taja, pa me sve mine želja", otkrio je pjevač i dodao da su mu takođe zbog bolesti okrenuli leđa. 

Neću niko da me žali

"Neću da me niko žali, već samo da prihvati da sam možda malo drugačiji, jer kažu da danas nema normalnih, ima samo nepregledanih. Ne može meni bipolar nista, što bi rekao moj deda "Pala muva na međeda", napisao je pjevač na društvenoj mreži Fejsbuk. 

Bolest od kojeg boluje Holivud

Od Bipolarnog poremećaja boluju Britni Spirs, Maraja Keri, Džoni Dep, Žan Klod Van Dam, Ketrin Zita Džons, Kanje Vest, Džim Keri, Sting, Kortni Lav, Sinejd o Konor, a bolovali su i Robin Vilijams, Ejmi Vanhaus, Kurt Kobejn, čak Merlin Monro, Van Gog i Betoven, zato je i mnogi zovu bolest umjetnika.