"A u zemljama razvijene demokratije, standardi su takvi da protesti predstavljaju dozvoljeno i legitimno sredstvo da upoznate vlast sa vašim zahtjevima. Više puta je ponovljeno da vlast u Crnoj Gori nema problem da živi sa protestima, te da postoji spremnost da se razgovara o socijalnim zahtjevima građana, čak i o njihovim političkim interesima, ali ne i o legitimisanju protesta kao modela za naslilnu i vaninstitucionalnu smjenu vlasti", naveo je Nikolić.

On je naglasio da je važno samo znati, da li su ti protesti organizovani sa ciljem da se vlastima ispostavljaju ultimatumi, ili da se sa vlastima razgovara.

Navodeći da ukoliko neko od organizatora protesta, uključujući i opoziciju, ima političke zahtjeve povodom unapređenja izborne demokratije, onda se o tim pitanjima razgovara u sklopu seta izbornih zakona. Dodajući da je rad na unapređenju izbornog zakonodavstva jedino moguć u okviru institucija, na bazi nadležnosti koje su nam opredijelili građani na izborima. To je ujedno kaže Nikolić i ključna poruka koju dobijaju od partnera iz EU.

"Međutim, problem je u tome, što opozicionari po tradicionalnom inferiornom receptu, za sve svoje poraze, krive drugog, bez elemetarne sposobnosti da se upitaju, da možda glavnina slabosti koje pripisuju drugima ne stanuje kod njih, ili da nijesu mozda umislili da vrijede više od onoga sto su im opredijelili građani Crne Gore. Šta god da mislite o sebi, to vam ne daje za pravo da ultimativno zahtijevate ostavke čelnih ljudi države, koji su dobili svoje mandate zahvaljujući podršci većinske političke javnosti. A podsjećanja radi, od uvođenja višestranačja, nije bilo ubjedljivije pobjede na nekim predsjedničkim izborima, od one koju je 15. aprila godine ostvario Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović. Jednako tako, istorija održavanja predsjedničkih izbora, ne pamti da su lideri opozicije tako providno pobjegli sa crte jedni drugima, a naročito predsjedničkom kandidatu vladajuće koalicije. Nijedan od opozicionih lidera, nije stisnuo petlju da stavi svoje ime i prezime na izborni kantar. Strah od provjere sopstvenog rejtinga kod građana Crne Gore, zakamuflirali su zaklanjanjem iza takozvanog nestranačkog kandidata Mladena Bojanića, kojeg su iznajmili da izgubi za sve njih. Dakle, umjesto da Đukanović, bude posebna inspiracija opozicionarima i opozicionom biračkom tijelu, dobili smo potpuno obrnut efekat", rekao je Nikolić.

On kaže da je jasno da u Crnoj Gori postoji značajan broj nezadovoljnih ljudi i čiji glas mora da se čuje.

Nikolić je istakao da među ljudima koji učestvuju na protestima, ima značajan broj onih sa najčasnijim namjerama.

"Zapitajmo se još jednom svi zajedno, da li su politički zahtjevi, koje ispostavljaju u koordinaciji sa opozicijom, racionalni? Zapitajmo se šta bi se dogodilo, da recimo, na ulice izađe više  od 180 hiljada gradjana Crne Gore koji su na posljednjim predsjedničkim izborima podržali kandidata vladajuće koalicije, isprovocirani time što neko želi da obezvrijedi njihov glas. To bi onda, umjesto demokratije, bila anarhija. Suština demokratskog društva je u sljedećem, istinski profesionalan političar, treba da govori razumom i programom stranke, ali uvijek sa interesima države u pozadini, a istinski odgovoran građanin, makar bio i opravdano nezadovoljan sistemom, treba uvijek da vodi računa o tome, da ne dozvoli da njegovo nezadovoljstvo bude zloupotrijebljeno za tuđe interese i sumnjive ciljeve", zaključio je Nikolić.