"Zato i kod aktuelnih protesta, kako god na njih gledali, ne smijemo zanemariti da ima onih koji izvana naš suverenitet posmatraju kao svoj veliki propust", rekao je Vojinović za Dnevne novine.

On smatra da posao nije završen 2006. godine, jer da jeste, "ne bismo konstantno bili u strepnji od rušenja Crne Gore onakve kakvu smo sazdali".

Prema njegovim riječima najsrećnije bi bilo da Crna Gora zauvijek zadrži multietnički duh i toleranciju, da nastavi da njeguje ovu jedinstvenu formu suživota.

Ocjenjujući da kako god da se gleda na ove proteste, blagonaklono ili kritički, ne smiju se zanemariti dvije bitne činjenice.

"Prva je da ima onih koji izvana naš suverenitet posmatraju kao svoj veliki propust, kao udar na njihov nacionalni ponos i teritorijalne planove. A druga je da se protesti već u pojedinim interpretacijama i analizama posmatraju kao dio jednog šireg regionalnog talasa. Ni jedna ni druga činjenica ne idu u prilog Crnoj Gori”, naglasio je Vojinović.

Dok god, kako kaže, budemo očekivali da aparat uredi naša životna pitanja čovjek će živjeti po mjeri mašine.

"Za očekivati je da smo meta dijela ove ili one političke ili intelektualne elite, jer po mnogim definicijama te kategorije identitet i ne postoji ako ne postoji i neka druga strana koja ga pokušava osporiti. Ali, ne treba nas da brinu spoljnji osporavatelji, no domaći nevoljnici. I njihova sumnja u vlastitost. A vjerujte, rješenja ovih problema su tako jednostavna, i obično kreću od naziva. Na primjer, zašto Radio-televizija Crne Gore, a ne Crnogorska radio-televizija, ili zašto Univerzitet Crne Gore, a ne Crnogorski univerzitet? I da stvar bude paradoksalnija, ne pitam ništa novo, ništa što već moji mentori nijesu pitali crnogorsku javnost prije više decenija. Dakle, rješenja imamo, ponudili su ih kvalitetni pojedinci. Sluha za ta rješenja hoćemo li ikad imati, pitanje je”, kazao je Vojinović.

Na konstataciju novinara da se ponovo pokušavaju animirati studenti Univerziteta Crne Gore da izađu na ulicu i pridruže se onima koji traže ispunjenje političkih zahtjeva Vojinović je rekao da je Univerzitet napustio 2014. godine, te da ne poznaje izbliza situaciju na Univerzitetu, i ne može sa sigurnošću govoriti o razlozima studentskoga nezadovoljstva.

“Pravoreći, nije ni bilo razloga da se posredno pokušam upoznati sa stanjem na Univerzitetu. S druge strane, moje studente doživljavam kao sopstvenu đecu i kad god mogu savjetujem im da se klone politike. U toj životnoj fazi politika može značiti ili zlopotrebu ili kraći put do društvene prepoznatljivosti. Razumije se, ima osoba kojima je hitra prepoznatljivost bitnija od suštine, ali ako neko i bude za kratko vrijeme prepoznat u društvu zahvaljujući samo politici, taj rizikuje da sa promjenom političkoga trenda u društvu izgubi sve. No, kad je o konkretnome riječ, bilo bi lijepo viđeti kako kolege iz Rektorata i Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore sa punim strpljenjem pristupaju tom pitanju”, zaključio je Vojinović.