Crkva je propisala posebne dane – Zadušnice, i to četiri puta godišnje, kada se posebno moli za pokoj duša preminulih.

Zimske zadušnice su u subotu, pred Mesne poklade, u subotu pred Duhove su ljetnje zadušnice, Miholjske su u subotu pred Miholjdan, a jesenje, mitrovske zadušnice u subotu pred Mitrovdan.

U crkvama se služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a posle službe ide se do grobova pokojnika. Na grobovima se prislužuju svijeće, a sveštenik obavi kratki obred i okadi grobove.

Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito – koljivo, koje podsjeća na Hristove riječi da “zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u zemnom mraku, nego u svjetlosti Sunca”. Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se liječe rane grijeha. Svijeća je simbol svjetlosti Hristove koja treba da nas podsjeti na svjetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih.

Pošto je to dan kada se posebno obraća pažnja na dijeljenje milostinje, obavezno se svakom prosjaku koga sretnemo, udijeli milostinja i da dio hrane koju smo ponijeli sa sobom.