Bez obzira na nadimak kojim bi se u tom trenutku služio, kada su kamere obasjale Princa Randijana (nije bio stvarno princ), nije bilo sumnje da je publika bila nepripremljena za ono što vide.

Sa nepunim metrom visine, bez ruku i nogu, odjeven u bijelu tkaninu omotanu oko trupa, neki su govorili da više izgleda kao “krompir”, nego kao čovjek.

Njegov poslodavac, političar, biznismen i zabavljač P. T. Barnam je vrlo dobro to znao da iskoristi.

Randijanova tačka je bila da se kreće pozornicom i da radi trikove samo svojim ustima. 

Prije nego što je došao u SAD 1889. godine, Randijan je živio na Devičanskim ostrvima, a prije toga u Demerari u Britanskoj Gvajani, gdje je i rođen, piše All That Is Interesting. 

O njegovom životu se ne zna mnogo, pa čak ni pravo ime, iako su tokom godina “isplivali” neki podaci.

Bolovao je od tetra-amelia sindroma - od kog novorođenčad inače umiru, autosomalnog poremećaja zbog kog se djeca rađaju bez udova. Barnam je tvrdio da je Randijan bio Hindu i pričao Hindi. 

Odlično je savladao engleski, francuski i njemački jezik.

Živio je relativno normalnim životom. Prije nego što je započeo karijeru, oženio je ženu koja se zvala Sara i koja se prozvala princeza Sara.

Imali su četvoro djece, Mari, Elizabetu, Vilhelminu i sina Ričarda. Njegova porodica je došla s njim, kada se doselio u SAD.

Krajem 19. vijeka smjestili su se u Plejnfildu, u Nju Džersiju, dok je Randijan imao “nastupe” širom zemlje. 

Zapravo ga je i otkrio P. T. Barnam, koji mu je, impresioniran time kako je nadvladao svoj invaliditet, odmah ponudio posao u svojoj trupi.

Njegova tačka zapravo nije bila komplikovana, morao je samo pred ljudima “da obavlja” svakodnevne stvari kao što je motanje i paljenje cigarete (što mu je bio najveći hit), do brijanja i slikanja. Zubima je bio u stanju da smota cigaretu i u isto vrijeme da zapali šibicu i da približi to dvoje. 

Brijao se tako da je žilet držao između dvije cigle i pomijerao je glavu (umjesto britve). Tokom godina je naučio i još čitav niz stvari, poput slikanja i pisanja. Olovku ili četkicu držao bi među zubima. 

Njegov je poduhvat paljenja cigarete čak očuvan na filmu.

Svoju opremu za tačke, od četkica i olovaka, preko britve do duvana držao je u drvenoj kutiji koju je sam konstruisao.

Nastupao je preko 40 godina, a preminuo je nekoliko sati nakon jednog nastupa, 19. decembra 1934. godine od srčanog udara u 63. godini.

Magazin.ba.