U bogoslužbenom kalendaru samo je Đurđevdan obilježen crvenim slovom, dok Đurđic ne spada u zapovjedne praznike iako je od velikog značaja za pravoslavnu crkvu.

Za razliku od Đurđica koja je porodična slava, Đurđevdan je proljećni praznik za koji su vezana brojna narodna vjerovanja i magijske radnje.

Vjeruje se da sveti Đorđe voli da se odazove nevoljnicima i da im pomogne. Pojavljuje se u obliku mladog viteza na konju, a naročito rado pomaže onima koji slave i poštuju njegov dan. Zato, za zdravlje, sreću, mir i spokoj, izgovorite sledeće riječi:

Muke strašne izbjegao nije, divni Velikomučenik Sveti Georgije. Sve zemaljsko on prezre i odreče, da Carstvo Nebesko vječno steče. Videlo je u tami što nam svima sija, slava divnog Velikomučenika Georgija. Duša naša smjerno blagodari, zastupnika takvog što nam Bog podari. Svakom ko pomoć i spas od njega zatraži, ime svetoga ljubav i vjeru osnaži. Zato se tebi u muci molimo, i tvoje pomoći vapijući prosimo. Usliši i sada molbe naše nevoljne, molitve primi skromne, dragovoljne. Neka zastupništvo tvoje za nas ne blijedi, ne ostavi nas u nevolji i bijedi. Čuj glas napaćenog našeg roda, sjeti se srpskoga naroda. Da nam dušman više ne prijeti, pomozi nam Georgije Sveti.

Na pravoslavnim ikonama sveti Georgije predstavljen je kako sa krstastim mačem ubija aždaju koja je simbol pagnske vjere, dok je na ikoni koja se iznosi na Đurđic predstavljen kako drži koplje u rukama.