Koordinatorka Programa direktne asistencije za osobe koje koriste droge u NVO Juventas, Marija Milić, kazala je da su djeca i mladi koji počinju ili već koriste psihoaktivne supstance, gotovo prepušteni sami sebi i njihovim porodicama posebno, kako je ukazala, u manjim sredinama.

Marija Milić

„Institucije ne sarađuju dovoljno. Obrazovni sistem nema razvijen način da rano prepozna djecu u riziku i uputi ih na institucije koje zajedno sa školom i porodicom mogu da pomognu. Socijalne ustanove nemaju kapaciteta da podrže djecu i mlade koji koriste psihoaktivne supstance, iako su ove dvije kategorije prepoznate kao prioritetne u Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti“, rekla je Milić u PR Centru.

Milić je pojasnila da jedini državni program za rehabilitaciju nije besplatan, a da su mjesta u Specijalnoj bolnici ograničena i nedovoljna.

„Program sprječavanja predoziranja praktično ne postoji. Zatvorska bolnica još nije počela da se gradi. I pored lijepo napisane Startegije za droge, nije postavljen sistem odgovornosti nad koordinacijom njene implementacije. Substituciona terapija buprenofinom i dalje nije u potpunosti bez problema u realizaciji“, kazala je Milić.

Prema njenim riječima, entuzijazam određenih institucija i pojedinaca je očigledan, ali, kako je ukazala, nema sistemske posvećenosti rješavanju problema zavisnosti od psihoaktivnih suptanci.

„Zato nam mladi, umjesto u sistem podrške, ulaze u kriminalne mreže, čime se problem samo komplikuje. Ovaj okrugli sto je i apel da se najzad odredi odgovornost u državi i ulože ozbiljni napori da se pomogne mladima“, poručila je Milić.

Ona smatra da djeci treba da se posvete posebni programi i da je potrebno da se statistički podaci počnu adekvatno prikupljati i analizirati.

„Programi podrške treba da se unaprijede, posebno kad je u pitanju psihosocijalna podrška i podrška pri zapošljavanju. Najmlađa osoba, među osobama koje injektiraju droge, a sa kojom smo imali kontakt, je dječak od 12 godina“, rekla je Milić.

Izvršna direktorica NVO Juventas, Ivana Vujović, rekla je da Crna Gora ima vrlo ograničene sisteme i servise podrške iako, kako je kazala, na papiru postoje servisi za djecu i mlade.

„Suštinski, profesionalci u ovoj oblasti, ne znaju gdje mogu da upute nekoga ko ima 13 ili 15 godina, a već je duboko u problemu zavisnosti. Očigledno je da se reaguje samo kada se prepozna da je nečije ponašanje, uz korišćenje psihoaktivnih supstanci, postalo i kriminogeno i opasno za okolinu. Ovaj okrugli sto je apel da kao društvo preuzmemo odgovornost“, kazala je Vujović.

Izvršni direktor Mreže za politike droga u Jugoistočnoj Evropi, Milutin Milošević, objasnio je da se dobri primjeri ne mogu jednostavno iskopirati i prenijeti na druga mjesta, već da se moraju prilagoditi realnoj situaciji u zemlji u kojoj se sprovode.

„Specifičnost Crne Gore je u tome što je, relativno, kompaktna sredina. I vrlo se lako može djelovati efikasno, bez obzira što postoji velika razlika između primorskog dijela i sjevera u mnogim elementima“, kazao je Milošević.

Direktor Doma zdravlja Podgorica, Nebojša Kavarić, ukazao je da je primjetan pad starosne granice kada se počinje eksperimentisati za psihoaktivnim supstancama i da je zbog toga preventivni rad neophodno stalno razvijati i unaprijeđivati, jer je, kako je dodao, liječenje često dugotrajno, neizvjesno i skupo.

Nebojša Kavarić

„Programi prevencije se sprovode u sklopu mjera koje su usmjerene na smanjenje potražnje psihoaktivnih supstanci u koje se ubrajaju i mjere rane intervencije kod rizične upotrebe, te mjere obezbjeđenja programa tretmana, rehabilitacije i društvene reintegracije“, rekao je Kavarić.

On je istakao da Dom zdravlja Podgorica, preko Savjetovališta za mlade, Centra za mentalno zdravlje, pedijatara i izabranih doktora, nudi set usluga koje obuhvataju promociju, prevenciju, dijagnostiku i liječenje bolesti zavisnosti.

„Najveći značaj u preventivnom radu daje se edukaciji o štetnosti psihoaktivnih supstanci, kao i psihosocijalnoj podršci mladima, koji najčešće psihoaktivne supstance počinju da koriste u adolescenciji“, kazao je Kavarić.

„Centar za mentalno zdravlje nudi set usluga iz oblasti prevencije, dijagnostike i liječenja, te se problemu zavisnosti prilazi sa psihološkog, socijalnog i psihijatrijskog aspekta“, naveo je Kavarić.

Preventiva, kako smatra, treba da se radi na svakom mjestu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

„Unutar sistema treba snažno da poradimo na dijelu koji se tiče funkcionalne sistemske podrške, kroz specijalizacije za dječju psihijatriju, dječju psihologiju. Moramo se trgnuti, probuditi i ubrzati proces ne gubeći kvalitet“, zaključio je Kavarić.

Predstavnica Instituta za javno zdravlje, Ljiljana Golubović, objasnila je da ESPAD istraživanje predstavlja evropsko-školsko istraživanje o alkoholu i drogama i najveći međunarodni istraživački projekat o upotrebi psihoaktivnih supstanci među mladima u svijetu.

Ljiljana Golubović

Najčešće korištena psihoaktivna supstanca u Crnoj Gori, kako je kazala Golubović, je kanabis.

„Druga, po zastupljenosti, psihoaktivna supstanca u Crnoj Gori su inhalanti. Iako je kanabis najčešće korišćena droga i ima značajne razlike između ESPAD-a evropskog prosjeka i Crne Gore, evidentno je da smo kod upotrebe svih ostalih psihoaktivnih supstanci vrlo blizu evropskom prosjeku, navela je Golubović.

Ono što izaziva veliku pažnju je, kako je pojasnila, učestalost upotrebe energetskih pića sa alkoholom.

„Čak je bilo i smrtnih slučajeva. To su kombinacije, koje se danas vrlo često koriste. Opasnost leži u tome što su energetska pića psihostimulanti, a alkohol je depresiv. I u tom međudejstvu može da dođe do fatalnih posljedica“, objasnila je Golubović.

Za normalan i zdrav razvoj djeteta ključni su, kako smatra, porodica, zdravstvene, obrazovne ustanove i zajednica kojoj dijete pripada.

„Kroz zajednicu treba da se razvijaju preventivni programi, koji nude značajan potencijal za smanjenje, odnosno prevenciju rizičnih ponašanja i posljedica koje se javljaju u odrasloj dobi“, rekla je Golubović.

Predstavnica Javne ustanove (JU) Kakaricka gora, psihološkinja Dijana Milošević, objasnila je da tretman bolesti zavisnosti u toj ustanovi podrazumijeva promjenu životnog stila što je, kako je dodala, mnogo više od uspostavljanja apstinencije od psihoaktivnih supstanci.

Dijana Milošević

Ona je pojasnila da tretman traje 12 mjeseci rezidencijalnog boravka, koji se sastoji iz tri faze, a to su adaptacija, rehabilitacija i resocijalizacija.

„Nakon toga, slijedi 12 mjeseci nerezidencijalnog tretmana koji podrazumijeva podržavanje novih klijenata/klijentkinja koji su u fazi rezidencijalnog tretmana i volontiranje za one klijente/klijentkinje koji su svojim primjerom pokazali da su usvojili sve sugerisane društveno prihvatljive obrasce ponašanja, a odbacili one negativne, stečene tokom aktivne faze konzumacije psihoaktivnih supstanci“, rekla je Milošević.

Milošević je navela da postoji više razloga zbog kojih mladi imaju potrebu za nekim od sredstava zavisnosti, a to su, kako je navela,  nezadovoljstvo, zabrinutost ili pobuna protiv autoriteta, dosada,  porodični problemi, vršnjačko nasilje, „kao i zato što smatraju da im je supstanca neka vrsta “pristupnice” određenoj grupi vršnjaka“.

„Kada je u pitanju rad sa mladima, poteškoće koje se javljaju najčešće se tiču niske motivacije što je u vezi sa tim da se većina njih nalazi u fazi fascinacije supstancom, nemaju svijest o povezanosti upotrebe supstance i njenim posljedicama. Takođe, često je prisutna minimalizacija, projekcija i negacija postojanja bolesti zavisnosti“, rekla je Milošević.

Prema njenim riječima, prevencija ne podrazumijeva samo upoznavanje sa problematikom zavisnosti u periodu kada postoje određeni rizici za to već, kako je rekla, mora krenuti mnogo ranije i to od porodice.

„U porodici treba razvijati iskrenu i otvorenu komunikaciju o svim aspektima života, pa i o narkomaniji, alkoholizmu, kockanju i pušenju, jer se na taj način stvara zdrava i pozitivna porodična klima. Otvorenom komunikacijom u porodici, svi njeni članovi će lakše ispoljavati osjećanja, iznositi nedoumice i imati svoj rast“, kazala je Milošević.

Projektom ARYSE (At-Risk Youth Social Empowerment) koordinira NVO Juventas, a partnerske organizacije su ARSIS (Albanija), Asocijacija Margina (BiH), HOPS (Makedonija), Lavirint (Kosovo), Prevent (Srbija) i Fondacija SHL (Njemačka).

Izvor:PR Centar