On je povodom jučerašnje posjete predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, papi Franji, podsjetio da je Crna Gora  većinski pravoslavna zemlja, u kojoj je Srpska pravoslavna crkva vjekovima, zapravo, skoro cijeli jedan milenijum utemeljena u narodu. 

"Ukoliko se tome doda podatak da čak i danas, u 21. vijeku, SPC, prema pro-Vladinim istraživanjima, uživa povjerenje preko 70% građana Crne Gore (dakle, onih kojih glasaju i vlast i opoziciju) stiče se utisak da je pravoslavna Crkva, kako za vrijeme Petrovića, tako i danas – jedan od ključnih temelja naše države", naveo je Dajković.

Kako je istakao, prateći istorijsku analogiju, ali i analizirajući sadašnji položaj Crkve u Crnoj Gori, golim okom se primjećuju ogromni disbalansi, ili, drugim riječima: Crkva se, pogotovo u svijetlu – godinama aktuelne – priče o oduzimanju imovine, nalazi u strahovito teškom položaju, uprkos ogromnom broju vjernika.

"Taj teški položaj je posebno očigledan ovog ljeta, kada je upravo predsjednik Crne Gore tumačio možda i prejake riječi Patrijarha SPC, gospodina Irineja, pogrdnim kvalifikacijama", istakao je Dajković.

Istakao je da su naravno, režimski mediji nastavili hajku, ne libeći se i da pozovu na zabran ulaska u Crnu Goru Patrijarhu Irineju, koji je, bile te riječi jake ili ne, to uradio iz golog očaja i straha za položaj vjernika pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

"S druge strane, prativši tok stvari od trenutka Patrijarhove izjave, preko njegove satanizacije u režimskim medijima, pa sve do Đukanovićeve jučerašnje posjete Papi u Vatikanu, svakom malo bolje upućenom se čini da nam se pred očima dešavaju krupne, po svemu sudeći, geopolitičke stvari, koje umnogome prevazilaze Crkvu i crkvena pitanja", istako je.

Na kraju, kao pripadnik bratstva Dajkovića, koje je dalo prethodnog Mitropolita Crnogorsko-primorskog Danila Dajkovića, kazao je da ima posebnu obavezu da podsjeti crnogorsku javnost kakve je želje prije, bezmalo, pedeset godina imao Vatikan, na čelu sa tadašnjim rimskim Papom.

"Naime, 1969. godine u arhivu Cetinjskog manastira stiglo je pismo od strane Visokog Papinog izaslanika, Franciska Palovinetija. U pismu se, između ostalog, tadašnjem crnogorskom Mitropolitu Dajkoviću, nudilo pet stotina hiljada italijanskih Lira, u zamjenu za ispunjenje želje Katoličke Crkve – rušenje Njegoševe kapele na Lovćenu, čime bi se, kako su naveli, izgradnjom velelepnog mauzoleja konačno slomio duh ''izumirućeg srpskog naroda'' u Crnoj Gori", dodao je Dajković.

Kako je naveo, naslov Papine priče bila je navodna želja da se Crnogorci povrate u ''Pravu Hristovu vjeru'', odnosno katoličku. Mitropolit Dajković to odbija, ali uprkos svim naporima velikodostojnika SPC u Crnoj Gori, kapela na Lovćenu ipak biva srušena, a pravoslavni Vladika Njegoš, suprotno svojoj želji i zavještanju, položen u sarkofag u katakombama mauzoleja, mimo pravoslavnih običaja.

"Najavljena posjeta rimskog Pape da posjeti Crnu Goru iduće godine, u svijetlu informacija da će se srpskog Patrijarju zabraniti ulazak, predstavlja nastavak mračne ere odnosa, ne samo prema autohtonoj Crkvi u Crnoj Gori, pa čak ni prema našoj istoriji, Petrovićima, Njegošu – već ere u kojoj će izvjesno doći do konačnog obračuna prave Crne Gore i lažnog Montenegra", kazao je Dajković.

Prava Crna Gora, zaključio je, želi da poruči da rimski Papa ne može biti dobrodošao u Crnu Goru, sve dok se Patrijarh Srpske pravoslavne Crkve, zajedno drugim velikodostojnicima i svještestvom, proganja i ponižava.