Tamara Milaš, saradnica na programima u CGO-u i portparolka Koalicije za REKOM u Crnoj Gori je podsjetila da se „u Crnoj Gori i dalje 57 osoba vodi kao nestalo, što za državu ove veličine značajna brojka. Ta brojka se u posljednjih nekoliko godina neznatno smanjila, a u odnosu na prošlu godinu je ostala nepromijenjena. To ukazuje na još uvijek nedovoljno efektivne napore nadležnih u pravcu razotkrivanja sudbine nestalih“.

Ona je predstavila i podatke do kojih su došle organizacije Koalicije za REKOM iz regiona u saradnji sa Međunarodnim komitetom Crvenog krsta.

„Ukupno se 10 281 lice vodi kao nestalo na teritoriji Hrvatske, BiH i Kosova. U 1 408 slučajeva radi se o onima čija je smrt poznata, ali čiji posmrtni ostaci još nijesu pronađeni, dok je 8 873 osoba čija je sudbina potpuno nepoznata. U BiH se traga za 6.606 osoba, u Hrvatskoj za 2 027 osoba, dok je broj nestalih na Kosovu 1 148“, istakla je ona.

Milaš je ukazala da status porodica nestalih lica u Crnoj Gori nije priznat zakonom kao u pojedinim državama regiona, poput Hrvatske i BiH, kao i da prisilni nestanak nije definisan u krivičnom zakonodavstvu Crne Gore kao zasebno krivično djelo, iako je to sugerisano od strane međunarodnih eksperata. Dodatno, u Crnoj Gori nema sveobuhvatnog programa reparacija porodica nestalih lica, koji bi podrazumijevao, restituciju, rehabilitaciju, satisfakciju i garancije neponavljanja zločina.

 „Koristim priliku, da u ime CGO-a i Koalicije za REKOM, ponovo pozovem Tužilaštvo Crne Gore, ali i druga nadležna tijela da, u skladu sa relevantnim propisima, usvojenim deklaracijama, sporazumima i strateškim dokumentima, inteziviraju napore na rasvjetljavanju sudbine svih nestalih tokom ratnih dešavanja 90tih na prostoru bivše SFRJ i da pojačaju borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina efikasnijim istraživanjem, gonjenjem, suđenjem i kažnjavanjem u skladu sa međunarodnim standardima, ali i da proaktivno objavljuje informacije o svim preduzetim radnjama, kako bi javnost imala saznanja da se i kojoj mjeri radi na rješavanju ovih pitanja“, zaključila je Milaš.

Ljubiša Filipović, predsjednik Udruženja porodica nestalih, kidnapovanih i ubijenih lica „Crveni Božur“, kazao je „da se u ovom udruženju preduzimaju sve potrebne mjere kako bi se porodice nestalih u Crnoj Gori okupile ispred Skupštine Crne Gore da još jednom pošaljemo poruku svim relevantnim institucijama o onome što nas tišti proteklih 19 godina“.

On smatra da su „porodice nestalih najugroženija lica u Crnoj Gori jer su izgubili sve što su imali, čak i ono najvrjednije - članove porodica. Mi smo godinama apelovali da se ovim porodicama pomogne, u smislu da se makar stambeno obezbijede, na šta smo i dobili obećanje od bivšeg predsjednika Filipa Vujanovića, ali do toga još uvijek nije došlo.“ 

Filipović je zaključio da relevantne institucije moraju učiniti sve kako bi se saznale sudbine svih nestalih lica iz Crne Gore jer mnoge porodice nijesu dočekale da saznaju prave informacije, a što uključuje i inteziviraniju saradnju crnogorskih i kosovskih organa.

Današnja konferencija je dio aktivnosti CGO-a u okviru potprograma Tranziciona pravda, a CGO godinama na ovaj način sa organizacijom Crveni božur obilježava Međunarodni dan nestalih.

Međunarodni dan nestalih osoba ustanovljen je 1981. godine, i podsjeća na pravo porodica da znaju sudbinu svojih najbližih koji se vode kao nestali. Odnosi se na osobe nestale u ratnim sukobima, prirodnim katastrofama, migracijama, osobe kojima je onemogućen kontakt sa porodicom pozivajući na veću profesionalnost i uspostavljanje standarda kako bi se poštovalo jedinstvo porodice, identifikovala nestala lica i obezbijedila informacija o njihovoj sudbini.