Ona je, u izjavi za PR Centar, kazala da nije sigurna da se „kao roditelji i kao društvo možemo pohvaliti da u dovoljnoj mjeri vodimo računa o bezbjednosti djece u saobraćaju“.

Mihailović je kazala da nije u najboljojoj mjeri riješena situacija sa prilazima školama, jer postoji problem, kako je navela, ne samo parkinga, „nego i momenat kada djeca ne mogu da adekvatno priđu školi zbog velikih gužvi“.

„U poslednje vrijeme se počelo malo više o tome pričati i radi se sa djecom mnogo više nego što je to ranije bio slučaj, ali je nažalost poznato da djeca od malih nogu nemaju dobar i kvalitetan primjer kako da učestvuju bezbjedno u saobraćaju, da budu obazrivija i da znaju šta je važno da bi bili što bezbijedniji“, istakla je Mihailović.

Kristina Mihailović,foto: PR Centar

Prema njenim riječima, više puta je pričano o tome da djeca u najmlađim godinama nisu dobro naučena kako da se prevoze u automobilu i da im se veže pojas, a da to ne poštuju često ni, kako je navela, odrasli.

„To je nešto što je poznato, ali na čemu se sporo radi. Imamo akcije koje se dešavaju kada počinje školska godina, pa se Uprava policije uključuje više nego inače, ili postoje posebne akcije koje se tiču pojaseva ili prelaska pješačkih prelaza, ali to su kratke akcije koje se završe nakon mjesec i nisam sigurna da donose neke bolje rezultate, a sa druge strane, prethodnih mjeseci se o tome mnogo manje vodi računa“, navela je Mihailović.

Ona je kazala da je Udruženju Roditelji pristiglo dosta žalbi prethodnih godina kad su u pitanju prilazi školama.

„Posebno u Podgorici, posebno ispred škola koje su prebukirane da nema dovoljno parking mjesta da bi roditelji mogli da parkiraju i da ostave djecu.  Opet, to se dešava i zbog drugog problema zašto ih dovode kolima. Najčešće zbog toga što ne žive u blizini škola, a sa druge strane, bilo je i problema sa neadekvatnim prilazima školama. Ali su se ti problemi rješavali u jednoj mjeri“, navela je Mihailović.

Ona je podsjetila da se ni Osnovnoj školi „Sutjeska“ nije moglo adekvatno prići, pa je taj problem „djelimično riješen“.

„Ima ih još dosta gdje bi trebalo raditi, ali uloga nas, kao roditelja, je jako važna da danima kada dovodimo djecu, vodimo računa da i druga djeca i roditelji treba da priđu školi da bi mogli da ostave dijete, da bi te gužve bile što manje i da bi djeca bezbjedno došla do škole“, rekla je Mihailović.

Ona je navela da su roditelji ukazivali da do Osnovne škole „21 maj“ djeca ne mogu da dođu bezbjedno.

„To je djelimično riješeno, ali ne onako kako je grad najavio i ne kako je trebalo da bude.  Ne samo prilaz školi, nego sa svih ostalih maršuta koje vode do škole nije bezbjedno za djecu“, istakla je Mihailović.

U toj situaciji je, kako je kazala, strah roditelja opravdan.

„Ako imate široke ulice, puno učesnika u saobraćaju, posebno vozila, sigurno da ne može nijednom roditelju biti svejedno kako će njegovo dijete doći na primjer sa Starog Aerodroma do škole na Draču, koja je prilično daleko, preći sve ulice i doći do škole bezbjedno“, rekla je Mihailović.

Ona smatra da bi trebalo mnogo više raditi na tome da prilazi školama, kao što je to slučaj u svim razvijenim zemljama, budu što kvalitetnije i bolje riješeni.

„Sa druge strane, i mi kao roditelji, imamo veoma značajnu ulogu u tome da djecu naučimo kako treba, a onda i da i mi budemo dobar primjer kada ih dovodimo do škole“, navela je Mihailović.

Na pitanje u kojem periodu bi trebalo roditelji da edukuju djecu o saobraćajnoj kulturi, Mihailović je kazala da bi to trebalo da rade od samog početka.

„Dakle, od prvog momenta kad dobiju bebu i kad voze bebu, od auto sjedišta koje se vrlo slabo koristi kod nas, čak i kad postoji, ono se ne upotrebljava, jer djeca negoduju i onda oni od toga odustaju. Djeca treba da se uče da je to obavezno i kasnije da im budemo primjeri“, rekla je Mihailović.

Ona je kazala da, ako roditelji ne budu primjeri djeci, i ako ne koriste pojas, teško da će oni, kako je navela, moći sjutra taj dio da nauče „i da pređu ulicu tamo gdje je pješački prelaz, nego da to rade bilo gdje, što je vrlo često slučaj i kod djece i kod odraslih“.

Saobraćajni inženjer i dugogodišnji instruktor vožnje, Svetislav Konstantinović, rekao je da je Zakonom o bezbjednosti saobraćaja od 2012/2014. godine regulisano da, kad se govori o odgovornosti, vaspitanju i edukaciji u saobraćaju, najodgovornija je porodica, kao, kako je naveo, ključni faktor.

Svetisla Konstantinović, foto: PR Centar

On je, u izjavi za PR Centar, rekao da su organi državne uprave za prosvjetu i lokalna samouprava među ključnim faktorima koji, takođe, doprinose odgovornosti, vaspitanju i edukaciji u saobraćaju.

Konstantinović je rekao da, vozači u auto školama, dobijaju osnovnu poruku šta znači zona škole, usporeni saobraćaj, određena signalizacija u smislu približavanja školi i koje su njihove obaveze.

„Dakle, vozači su upoznati da se moraju kretati ograničenom brzinom, da moraju usporiti, da percepcija i periferni vid budu usmjereni na sve draži koje su neposredno u toj školi, i da na taj način pojačaju bezbjednost. Vozači moraju dobro da poznaju pravila, pogotovo ako ulaze u prostor osnovne škole“, istakao je Konstantinović.

On je pojasnio da su na znaku „Zona škole“, koji bi trebalo da se nalazi u neposrednoj blizini škole, djeca u pokretu sa torbom.

„To znači da su, nailazeći na ovaj saobraćajni znak obavještenja, vozači obavezni da smanje brzinu, po potrebi ako su u percepciji da djeca grupno pretrčavaju ili prelaze ulicu, zaustave svoje vozilo, propuste djecu, imaju strpljenje, a ne zbog toga što kasnimo na posao ili smo kasno krenuli pa hoćemo da stignemo na vrijeme, ubrzavamo, sviramo i stvaramo tenziju i neprijatnost djeci“, rekao je Konstantinović.

Govoreći o saobraćajnoj signalizaciji u blizini škola i da li je na adekvatan način riješena, Konstantinović je rekao da nije u dilemi da nije riješena.

„Lokalna samouprava je dala svoj doprinos, možda ne u punom kapacitetu, ali je dala doprinos kroz Sekretarijat za komunalne poslove i saobraćaj, u smislu horizontalne signalizacije i obilježavanja pješačkih prelaza, ispisa na kolovozu škola, nešto malo i saobraćajnih znakova u smislu pješačkih prelaza, svjetlosne signalizacije, ali ona nije sistematizovana“, naveo je Kontantinović.

On je pojasnio da to što nije sistematizovana znači da nije podjednako primijenjena u svim sredinama gdje su škole i da mora biti, kako je naveo, jedinstvena, prilagođena ambijentu i okruženju.

„Moja poruka je da vozač mora da se pridržava svih svojih znanja i vještine i da nikada ne prenagljuje, da ima dobru percepciju, da bude odmoran, da bude priseban kad su u neporednoj blizini djeca. To su naši najmlađi učesnici i oni se nekada razdragano kreću po putnim površinama, trotoarima, po kolovozu, ne znajući da su tada vrlo ugroženi, ponešeni pričom međusobno“, rekao je Kontantinović.

Prema njegovim riječima, vozači to moraju da prepoznaju i moraju imati strpljenja da tu djecu propuste, da im, kako je naveo, blagim komentarom doprinesu da shvate eventualno grešku u cilju njhovog bezbjednijeg kretanja.

„Poruka je i da se u blizini škola poštuju znaci i oznake na kolovozu, da fizičke prepreke, koje su date kao usporivači brzine kretanja, nisu u cilju da ih mi obilazimo, kao što to rade, i na taj način ne usporavaju svoje vozilo, nego da prilagode brzinu koja odgovora toj zoni škole“, zaključio je Kontantinović.