„Sistematski se izbjegava ta riječ. Nastaviti da govorite da to nije genocid znači negirati međunarodno sudstvo. Pitanje je zašto je to toliko važno, spremni ste da prihvatite etnička čišćenja, logore, silovanja, ali genocid ne može nikako. Mislim da nije samo stvar u tome da se izbjegava suočavanje, to je nešto dublje – potreba za monopolom na genocid.

Ako se sjetimo kako je krenula ratna propaganda u Srbiji 80-tih, taj rat koji se pripremao zvao se prevencijom genocida. Jedna od glavnih tema bila je ta riječ genocid- Srbi kao genocidirani narod, Hrvati kao genocidni narod, genocid nad Srbima je postala svakodnevna tema, pokazivane su lobanje i dječji prstići, otvarane su jame...

Proizvodnja tog straha je bila uvod u rat i time su Srbi od sebe napravili žrtvu broj jedan – monopol nad genocidom. Kao što je rekao izraelski intelektualac Amos Oz - 20 vijek je vijek svjetskog šampionata za najveću žrtvu.

Mislim da su se u tu utakmicu mnogi uključili, Srbi posebno, mnogo prije drugih, sebe su stavili u ulogu genocidiranog naroda. Mnogo toga je iz toga proizašlo pa i društvo srpsko-jevrejskog prijateljsta, jer su se predstavljali žrtvama skoro kao Jevreji. Treba to uzeti u obzir, dakle ne dozvoljava se konkurencija - ne može niko drugi biti genocidiran, posebno ne od strane najveće žrtve. Tu je ta jedna komplikovanija igra, jer bi izgubili alibi, svetu poziciju, koja je jako važna, jer vam opravdava sve što dalje činite - žrtva ne može biti kriva. Srebrenica je nešto što ruši autostereotip o jedinoj i najvećoj žrtvi genocida“, kaže Stojanović, prenosi Antena M.

Profesorka Stojanović vjeruje da još nije došao momenat kada će Srbija Kosovom morati da plati ulazak u EU. 

Upitana šta je onda natjeralo potpisnike „Apela za odbranu Kosova i Metohije“, uključujući mitropolita SPC Amfilohija, da pomisle da Vučić sprema izdaju Kosova i da li oni onda znaju nešto više nego ostali, Stojanović odgovara odrično.

„Ne, to je jedna ekipa sa svim svojim frontmenima, a Amfilohije je 'električni zec', dakle onaj koji prvi povuče trku, ali ta ekipa 'jaše' još od osamdesetih. To su manje više sva imena koja su pokrenula sve: od memoranduma i drugih nacionalnih planova, do ratne ideologije. To je stara ekipa, odavno je zajedno i redovno na taj način „izlijeće“. Pitanje je zašto baš sad, ali mislim da nema to veze sa Kosovom.

Saglasila bih se tu sa Ivanom Čolovićem koji je rekao da je Kosovo zlatna grana srpske politike. Kosovo je uvijek tu da ga potegnete kad hoćete nešto drugo da kažete. Apelacionisti su htjeli da kažu da su protiv Vučića i protiv, što je za njih najvažnije EU, modernizacije, bilo kakve transformacije, dakle to oni govore“, smatra Stojanović.

Upitana na osnovu čega potpisnici vjeruju da je Vučić od dvije stolice odabrao Zapad, a ne Istok, kaže da je posrijedi prevencija. 

„Mislim da se oni više plaše, a Vučić ni sam ne zna šta je odabrao. Apel je preventivan. Ta ekipa je još osamdesetih, prije svega u crkvenim glasilima, a onda i drugim, pokrenula pitanje promjene granica Jugoslavije, etničkog čišćenja. To je program koji su oni napravili i nastavljaju sa tim i prosto preventivno prijete Vučiću da se slučajno ne odluči za EU“, vjeruje ona.

Antena M