Ugled kompanije ne nastaje tek nakon ostvarenog poslovnog uspjeha, već se gradi kvalitetom, dosljednošću i odnosom prema ljudima koji su joj ukazali povjerenje, poručio je Mohamed Alabbar, osnivač i predsjednik kompanija Emaar Properties i Eagle Hills, čija podružnica Eagle Hills Montenegro posluje u Crnoj Gori.
U autorskom tekstu „Trust is the only currency that compounds“, objavljenom juče na poslovnoj platformi The Buzz, Alabbar piše da je u mladosti uspjeh prvenstveno mjerio rastom kompanija, brojem projekata, tržišta, kupaca i novih poslovnih prilika.
Ambicija je, prema njegovim riječima, neophodna da bi kompanije i države napredovale. Vremenom je, međutim, shvatio da reputacija nije vrijednost koja se štiti tek nakon dostizanja poslovnog uspjeha, već nešto što nastaje mnogo ranije, kroz svaku odluku donesenu na tom putu.
„Ugled se gradi svakom odlukom“, naveo je Alabbar.
Takve odluke, kako je objasnio, stvaraju povjerenje, a „povjerenje, na kraju, postaje vaše ime“.
Kupovina doma je mnogo više od finansijske transakcije
Osvrćući se na iskustvo u djelatnostima u kojima ljudi donose neke od najvećih finansijskih odluka u životu, Alabbar je ukazao na odgovornost koju investitori i kompanije imaju prema kupcima nekretnina.
Kada porodica kupuje dom, ona ne kupuje samo beton, staklo i kamen. Bira mjesto na kojem će njena djeca odrastati, gdje će se obilježavati važni porodični trenuci i gdje će možda jednog dana dolaziti naredne generacije. Istovremeno, svoje povjerenje poklanja ljudima koje je možda srela svega nekoliko puta.
Navodi da ga ljudi ponekad opisuju kao zahtjevnog, dok bi njegove kolege, kako primjećuje, vjerovatno upotrijebile i snažniju riječ. Spreman je da zatraži novi nacrt ako procijeni da nešto nije dobro, ponovo otvori pitanje materijala i nakon što drugi povjeruju da je odluka konačna ili posveti značajno vrijeme detalju koji većina ljudi možda nikada neće primijetiti.
Mijenjao je osnivač Emaara i sasvim prihvatljiva rješenja samo zato što je vjerovao da mogu biti bolja. Razlog za takav pristup nije želja da oteža posao saradnicima, već svijest da će svaka od tih odluka na kraju biti povezana sa njegovim imenom.
„Kvalitet znači poštovati ljude koji su nam ukazali povjerenje“, istakao je Alabar.
Autentičnost važnija od najlakšeg rješenja
Kao primjer insistiranja na autentičnosti naveo je Antognollu u Italiji. Želio je da iskustvo koje pruža taj kompleks bude nedvosmisleno italijansko, a ne samo oblik međunarodnog luksuza, zbog čega su svaki materijal, proporcija i završna obrada morali da opravdaju svoje mjesto.
Autentičnost mu je, kako je objasnio, bila važnija od izbora poznatijeg ili efikasnijeg rješenja. U provjeri arhitektonskih detalja danas se koristi i vještačka inteligencija, kako bi svaka odluka bila usklađena sa istorijom i identitetom lokacije.
Ljudi možda neće uvijek svjesno prepoznati zbog čega neko mjesto djeluje autentično, ali će, napominje Alabbar gotovo uvijek osjetiti kada ono to nije.
Odluke koje ne ulaze u godišnje izvještaje
Ugled se, prema njegovim riječima, rijetko gradi kroz velike i dramatične trenutke. Mnogo češće nastaje kroz stotine svakodnevnih odluka kojima niko neće aplaudirati.
To može biti izbor kvalitetnijeg kamena iako bi vjerovatno poslužio i jeftiniji, odlaganje otvaranja objekta zato što radovi još nijesu dostigli potreban nivo ili javljanje kupcu koji ima problem godinama nakon što je prodaja završena.
Takvi postupci se ne pojavljuju u godišnjim finansijskim izvještajima, ali zajedno čine temelj na kojem počivaju uspješne kompanije.
Ugled države gradi se kao i ugled kompanije
Alabbar je isti princip primijenio i na države, navodeći primjer povjerenja koje investitori imaju u Ujedinjene Arapske Emirate.
Aerodromi, infrastruktura i prepoznatljivi obrisi gradova, kako je ocijenio, samo su vidljivi izraz mnogo dubljeg procesa. Povjerenje je stečeno prije nego što su izgrađeni ti objekti – dosljednošću, transparentnošću i odlučnošću da se iz godine u godinu ostvaruje napredak.
Ugled države, jednako kao i ugled kompanije, mora se strpljivo graditi i pažljivo čuvati, jer ga nakon narušavanja nije lako obnoviti.
Vještačka inteligencija ne može odrediti standarde
Razvoj vještačke inteligencije, prema Alabbarovom mišljenju, neće umanjiti značaj povjerenja, odgovornosti i ljudskog prosuđivanja. Naprotiv, kako tehnologija bude postajala dostupnija svima, sposobnost donošenja dobrih odluka biće još vrednija.
Vještačka inteligencija može pomoći kompanijama da posluju brže, efikasnije i na osnovu više informacija. Može analizirati poslovanje ili pomoći u provjeri arhitektonskog nacrta, ali ne može odlučiti koje standarde treba da predstavlja ime osobe koja vodi kompaniju.
„To ostaje moja odgovornost“, poručio je Alabar.
Zgrade će vremenom postati dio gradskog pejzaža, a finansijski rezultati dio poslovne istorije. Ljudi će, zaključuje, pamtiti nešto jednostavnije: da li je kompanija održala riječ, posvetila dovoljno pažnje detaljima i pokazala se dostojnom ukazanog povjerenja.
Najveća investicija, zaključuje Alabbar, nije naredni projekat koji će biti izgrađen, već ime koje poslovni čovjek ostavlja iza sebe.
Izvor:AntenaM
