Kada premijer govori o fiskalnoj održivosti, a istovremeno najavljuje potrebu za dodatnim zaduživanjem, onda moramo otvoriti pitanje što se zapravo smatra održivim. Ovako predložen „Euro model“ ne utiče samo na budžet. On utiče na mala i srednja preduzeća, na troškove rada, konkurentnost crnogorske privrede, privlačenje stranih investicija, inflaciju i, posebno važno za Crnu Goru, na konkurentnost turizma – kaže u intervjuu Pobjedi profesor Ekonomskog fakulteta, generalni sekretar DPS-a i poslanik u Skupštini Crne Gore Nikola Milović. Ističe da ako povećanje zarada ne prati rast produktivnosti i proizvodnje, onda dio tog povećanja vrlo brzo može biti poništen rastom cijena.
POBJEDA: Premijer Milojko Spajić je najavio novi model povećanja plata i penzija. Što mislite o tom modelu, da li ćete ga podržati ili ćete mu suprotstaviti druge prijedloge na istu temu? Ukratko, da li je za Vas prihvatljiv model povećanja zarada i penzija ako podaci pokažu da je fiskalno održiv?
MILOVIĆ: Niko nije protiv povećanja zarada i penzija. Naprotiv, cilj svake ozbiljne ekonomske politike mora biti da građani žive bolje. Kada premijer govori o fiskalnoj održivosti, a istovremeno najavljuje potrebu za dodatnim zaduživanjem, onda moramo otvoriti pitanje što se zapravo smatra održivim. Ovako predložen model ne utiče samo na budžet. On utiče na mala i srednja preduzeća, na troškove rada, konkurentnost crnogorske privrede, privlačenje stranih investicija, inflaciju i, posebno važno za Crnu Goru, na konkurentnost turizma. Ako povećanje zarada ne prati rast produktivnosti i proizvodnje, onda dio tog povećanja vrlo brzo može biti poništen rastom cijena. Tada nominalno imamo veće plate, ali ne nužno i viši realni životni standard. Još važnije, ne smijemo dozvoliti da nam potrošnja, finansirana dodatnim zaduživanjem, bude osnovni generator privrednog rasta. BDP može rasti i zato što više trošimo, ali to nije isto što i rast koji proizilazi iz većih investicija, veće proizvodnje, izvoza i veće produktivnosti.
A tu dolazimo do najvećeg rizika. Crna Gora je mala i otvorena ekonomija i veoma je osjetljiva na spoljne šokove. Ako danas povećamo rashode i javni dug, a sjutra dođe pad turističke tražnje, recesija na našim ključnim tržištima, rast kamatnih stopa ili neki drugi eksterni šok, prostor države da reaguje biće mnogo manji.
Zato ne mislim da je pitanje jesmo li za ili protiv povećanja plata i penzija. To je pogrešno postavljeno pitanje. Pravo pitanje je: da li povećanje zarada i penzija možemo da finansiramo iz održivog ekonomskog rasta, bez ugrožavanja javnih finansija, konkurentnosti privrede i budućih generacija. Ako podaci pokažu da je neki model zaista fiskalno održiv, da je zasnovan na realnom rastu produktivnosti i prihoda, da ne ugrožava konkurentnost i da ne proizvodi neodržive inflatorne pritiske – onda o njemu treba razgovarati. Ali ako se rast zarada i penzija danas finansira prvenstveno novim zaduživanjem, a rast BDP-a projektuje na osnovu povećane potrošnje, onda moramo biti mnogo oprezniji. Zato bih podržao svako povećanje standarda građana koje je realno, održivo i zasnovano na rastu ekonomije, ali smatram da moramo biti protiv politike koja kratkoročno povećava potrošnju, a dugoročno povećava zavisnost od zaduživanja građana i države. Nije problem povećati plate i penzije. Problem je ako ne znamo ko će i kako platiti račun za to povećanje.
POBJEDA: Nakon što se o inicijativi za smjenu predsjednika Skupštine Andrije Mandića na plenumu nije raspravljalo, šta je sada konkretan plan DPS-a, da li ćete ponovo pokušavati da pokrenete to pitanje ili ćete fokus prebaciti na druge mehanizme parlamentarnog djelovanja?
MILOVIĆ: Do izjašnjavanja o istoj nije ni došlo zato što je Andrija Mandić 24. septembra zaključao parlament i suspendovao demokratiju. Rušenju kvoruma su pomogli i Nikola Camaj, uprkos najavama predsjednika Albanskog foruma da će biti na sjednici, potpredsjednik Skupštine je čamio u skupštinskom hodniku i „nezavisna“ poslanica Radinka Ćinćur koju je Andrija Mandić poslao na putovanje u Rim. O tome koliko je ponizio poslanike Pokreta Evropa sad kroz oduzimanje skupštinskih kartica suvišno je i govoriti. Andrija Mandić je u četvrtak pobjegao iz Skupštine, jer zna da više nema potrebnu većinu. Ipak, inicijativa je i dalje u proceduri i mi ćemo je kandidovati za dnevni red na prvoj sjednici redovnog zasijedanja u oktobru.
POBJEDA: Da li to što Mandić nakon glasanja ostaje na čelu Skupštine, ali sa činjenicom da nije dobio podršku potrebnog broja poslanika, po Vašoj ocjeni znači da je politički slabiji nego prije inicijative?
MILOVIĆ: Andrija Mandić je od četvrtka nelegitimni predsjednik Skupštine Crne Gore. Ili bolje da kažemo – uzurpator funkcije predsjednika Skupštine Crne Gore. Brojevi su jasan pokazatelj – većina broji 47 poslanika, od čega je 10 poslanika bilo spremno da glasa za njegovu smjenu. Govorim o kolegama iz Bošnjačke stranke, Seidu Hadžiću, Artanu Čobiju, Iliru Čapuniju i Maji Vučelić. Dakle, Mandić na svojoj strani ima 37 poslanika, što znači da on Skupštinom danas upravlja bez potrebne većine. Ono što se dešavalo u parlamentu u četvrtak je ogolilo suštinu – Andrija Mandić je politički gotov, i on je toga i više nego svjestan, zato je onog dana pod ključem držao poslanike vladajućeg PES-a, koje je opet crnogorskoj javnosti predstavio kao svoje klasične poslušnike.
POBJEDA: Ukoliko ostajete pri stavu da Mandić ne bi trebalo da bude na čelu Skupštine, ostajete li i pri odluci da uskratite podršku ustavnim promjenama koje su potrebne za nastavak evropskih integracija?
MILOVIĆ: Naš stav je jasan, jasno je saopšten i nepromijenjen do dana današnjeg. Mi nijesmo u bojkotu parlamenta, ali institucionalne saradnje, u smislu glasanja za zakonska rješenja i prijedloge izmjena Ustava, sa Vladom i parlamentarnom većinom nema dok se ne održi sjednica na kojoj će se poslanici slobodno izjasniti o inicijativi za smjenu Andrije Mandića.
POBJEDA: Ako je Mandić, kako tvrdi opozicija, problem za evropski put Crne Gore, da li možete istovremeno da insistirate na smjeni i da garantujete da nećete biti politička prepreka ustavnim promjenama i zatvaranju pregovaračkih poglavlja? Gdje je za DPS granica između političke borbe i interesa države?
MILOVIĆ: Andrija Mandić je kočničar Crne Gore na evropskom putu. Iz Evropskog parlamenta je poslata jasna poruka – za one koji veličaju ratne zločince i one koji ne poštuju pravosnažne presude međunarodnih sudova nema mjesta u EU. Crna Gora sa Andrijom Mandićem, koji veliča ratnog zločinca, glorifikuje mračne ideolgije prošlosti, negira da je u Srebrenici počinjen genocid, ne poštuje međunarodne pravosnažne presude, ne može ući u Evropsku uniju. Za razliku od Andrije Mandića, koji je naprasno obukao evropski dres zbog fotelje, Demokratska partija socijalista je pitanje evropske integracije Crne Gore davno odredila kao najvažniji strateški cilj svoje politike. Taj strateški cilj se poklapa i sa najvažnijim državnim interesom – članstvom Crne Gore u EU. Tako da – kada je u pitanju ostvarenje tog državnog cilja – podrška Demokratske partije socijalista nikada nije izostala. Ovdje se radi o političkom i moralnom principu – dok se vlast ne vrati u okvire poštovanja Ustava i Poslovnika, dok se ne održi sjednica na kojoj će se poslanici, bez pritiska i straha, u demokratskoj atmosferi, izjasniti o tome je li za njih Ratko Mladić ratni zločinac ili heroj, ne možemo pričati o daljim koracima.
U četvrtak je Andrija Mandić pokazao da njegova privrženost evropskim vrijednostima i poštovanju demokratskih pravila i procedura traje samo onoliko koliko traje fotelja, odnosno samo dok ne postane ugrožen njegov o(p)stanak u istoj, a predstavnici vlasti pokazali da za njih ne postoji crvena linija onda kada je u pitanju očuvanje fotelje četničkog vojvode. Mi, nakon toga, ne možemo učestvovati u simuliranju demokratije niti davati doprinos stvaranju slike političke redovnosti u Crnoj Gori.
Izvor: Pobjeda
