Nedavno završeni NATO samit u Ankari – prvi kojem je Turska bila domaćin od 2004. godine – poslužio je kao idealna pozornica za demonstraciju Erdoganovog novog geopolitičkog uspona. Novinar i politički analitičar Jakša Šćekić u razgovoru za Euronews Srbija ocjenjuje da su na ovom samitu postojala dva velika pobjednika: Zelenski, zbog potencijalnih dogovora o PVO sistemima, i Erdogan, koji je obezbijedio „zeleno svjetlo“ za nabavku lovaca F-35. Prema Šćekićevim riječima, samit je prošao bez velikih potresa jer su saveznici naučili kako da komuniciraju s Bijelom kućom.
“Saveznici su shvatili da Trampa treba da tretiraju kao veliko razmaženo dijete, a Erdogan je to najbolje shvatio“, ističe Šćekić.
Dok je Bliski istok buktao, Erdogan je igrao ulogu hladnokrvnog medijatora. Turska je zatvorila svoj vazdušni prostor za strane vojne operacije, ali je istovremeno koristila NATO sisteme za sopstvenu odbranu. Turski lider je, prema riječima analitičara, prepoznao rastući animozitet u svijetu prema Izraelu kao idealnu priliku da Tursku pozicionira kao vodeću silu koja istovremeno sarađuje s arapskim svijetom, Rusijom i Zapadom.
Turska kao novi regionalni oslonac
Ono što je najviše privuklo pažnju javnosti jeste prisan odnos između Erdogana i Trampa. Tramp je prema turskom lideru pokazao neskrivenu blagonaklonost, nazvavši ga „snažnim vođom“. Ipak, Šćekić upozorava na Trampovu čuvenu nepredvidivost, napominjući da on “sjutra može Erdoganu da pošalje F-35, a onda popodne da kaže – ne može“.
Uprkos toj nepredvidivosti, Tramp je najavio uklanjanje Turske s američke crne liste sankcija, što bi poništilo kaznene mjere uvedene zbog kupovine ruskog sistema S-400. Dok u američkom Kongresu raste zid otpora ovoj odluci, Šćekić ukazuje na širu stratešku sliku – promjenu ključnih američkih partnera. On navodi da se sve više potvrđuje teza da Amerika bira nove stubove stabilnosti: na Balkanu će to biti Srbija, dok će na Bliskom istoku tu ulogu igrati Turska.
“Američki oslonac na Bliskom istoku biće Turska, preko koje će Vašington na neki način kontrolisati Netanjahua i držati ga pod prismotrom“, objašnjava Šćekić.
Međutim, ova „romansa“ izaziva ozbiljnu paniku u Izraelu. Tramp vidi Tursku kao ključnog garanta stabilizacije, uključujući i rekonstrukciju Gaze, što Ankaru stavlja u poziciju da diktira uslove. Jedan od tih uslova je, kako navodi Šćekić, pokušaj Ankare da konačno, pod navodnicima, „uguši“ problem Kurda koji godinama opterećuje Tursku.
Kada je riječ o komplikovanim odnosima s Iranom, Šćekić koristi slikovitu metaforu o civilizacijskim razlikama u pristupu politici. „Iranska civilizacija je izmislila šah, koji se igra strateški i polako, dok su Amerikanci izmislili poker koji se bazira na blefu“, kaže on, dodajući da je trenutno najveća nepoznanica to ko zapravo vlada Iranom u ovom haosu.
Takođe, Šćekić se osvrnuo i na Trampovu ekonomsku strategiju naplate prolaska kroz Ormuski moreuz. Nakon prvobitnih najava o visokim taksama koje su uzdrmale svijet, Tramp je, prema Šćekićevim riječima, prevagnuo ka ideji formiranja posebnog fonda arapskih zemalja. U toj mješavini karata, Erdogan nastoji da „provuče Tursku kroz Ormuski moreuz“ i postane nezaobilazan igrač.
NATO 3.0
U pozadini ovih igara krije se duboka ekonomska računica. Regionalni ratovi i prekid plovidbe kroz Suecki kanal natjerali su Ankaru da ubrza projekat “Razvojni put“ – gigantski infrastrukturni i multimodalni koridor vrijedan oko 17 milijardi dolara, koji ima za cilj da poveže Bliski istok i Evropu preko teritorija Iraka i Turske. Erdogan ovaj koridor pozicionira kao jedinu stabilnu alternativu, privlačeći milijarde dolara iz zalivskih monarhija.
Iako postoje strahovi da bi naoružavanje Turske moglo dovesti do direktnog sukoba s Izraelom, Šćekić smatra da nijedna strana ne smije da uđe u takav okršaj. Fokus je isključivo na tome ko će biti glavni američki oslonac u regionu. Erdoganovo koketiranje s Trampom tako postaje stub turske vizije „NATO 3.0“ – snažnije Turske unutar saveza, dok turski predsjednik profitira na svakom koraku ove opasne krize, učvršćujući poziciju globalnog čvorišta.
