U alarmantnoj objavi se navodi da čak ni naučni napredak koji je evidentan u oblasti onkologije veoma malo može da promijeni stvarnost za milione pacijenata širom svijeta, koji se nakon dijagnoze suočavaju sa razornim fizičkim, emocionalnim i finansijskim posljedicama.
Dr Andre Ilbavi, rukovodilac tima za kontrolu raka pri SZO, izjavio je: “Godinama je priča o raku bila priča o naučnom napretku, novim tehnologijama, novim terapijama i novoj nadi. Ta priča je istinita i zaslužuje da bude ispričana, ali to nije cijela priča”.
Ovogodišnji globalni izvještaj SZO o stanju u oblasti raka utvrdio je postojanje “upornih i sve većih” nejednakosti u pristupu prevenciji, dijagnostici, liječenju i njezi oboljelih, piše Guardian.
Procjenjuje se da se svake godine registruje 20,6 miliona novih slučajeva raka, dok od ove bolesti umre oko 10 miliona ljudi. Predviđa se da će do 2050. godine broj novooboljelih porasti na gotovo 35 miliona slučajeva godišnje.
U bogatijim zemljama najmanje pet godina nakon postavljanja dijagnoze preživi 85 odsto osoba sa rakom dojke ili dječjim malignim bolestima, dok u siromašnijim državama taj procenat pada na manje od 30 odsto.
Izvještaj pokazuje da je u zemljama sa niskim i nižim srednjim prihodima dostupno između devet i 54 odsto od 20 ljekova protiv raka koje je SZO označila kao prioritetne. U zemljama sa visokim prihodima dostupnost tih ljekova kreće se između 68 i 94 odsto. U čak 23 države ne postoje centri za radioterapiju.
Stope dijagnostikovanja raka niže su u podsaharskoj Africi nego u bogatijim regionima svijeta, ali je smrtnost od raka u tim zemljama nesrazmjerno visoka.
Kako se navodi u izvještaju, dvije trećine država ne uključuju liječenje raka u pakete univerzalne zdravstvene zaštite, dok visoki troškovi dovode do toga da u pojedinim sredinama čak 90 odsto pacijenata odustane od liječenja.
Globalno istraživanje sprovedeno među pacijentima i njihovim porodicama pokazalo je široko rasprostranjene finansijske teškoće, probleme sa mentalnim zdravljem i veliki teret koji podnose njegovatelji i članovi porodice.
Ebigejl Sajmon-Hart, žena iz Nigerije koja je preživjela rak dojke i danas je zastupnica prava pacijenata, ukazuje na surovu stvarnost mnogih ljudi koji se suoče sa takvom dijagnozom.
“Viđala sam roditelje koji su morali da biraju između plaćanja liječenja i školovanja svog djeteta, kao i djecu primoranu da prekinu obrazovanje jer su svi raspoloživi resursi porodice bili usmjereni na liječenje raka”, rekla je Sajmon-Hart.
Ona je dodala da stigma povezana sa dijagnozom raka u pojedinim sredinama može imati smrtonosne posljedice. Tokom svog rada, kako kaže, susretala je žene koje su radije birale smrt nego da izgube dojku podvrgavanjem mastektomiji koja bi im spasla život.
Izvještaj ukazuje i na pozitivne pomake, među kojima su postojanje realnog puta ka iskorijenjivanju raka grlića materice i pad upotrebe duvana širom svijeta. Većina država danas ima nacionalne planove za borbu protiv raka.
Dr Izabel Sjerjomataram, zamjenica rukovodioca Odeljenja za nadzor pri Međunarodnoj agenciji za istraživanje raka, koja je učestvovala u izradi izvještaja zajedno sa SZO, istakla je još jednu ohrabrujuću činjenicu.
“Četiri od deset novih slučajeva raka povezani su sa faktorima rizika za koje već znamo kako da ih smanjimo ili otklonimo. To uključuje upotrebu duvana, infekcije, konzumiranje alkohola i prekomjernu tjelesnu težinu”, objašnjava dr Sjerjomatram.
Stručnjaci SZO pozvali su međunarodnu zajednicu da “brizi o pacijentima pridaje isti značaj kao i izliječenju”, kao i vlade širom svijeta da finansiraju kompletan spektar onkoloških usluga – od prevencije i ranog otkrivanja, preko dijagnostike, do liječenja.
