Oko spomenika – grupe muškaraca u četničkim uniformama, istim onim pod kojima su vršeni genocid, masakri i etnička čišćenja. Izgovarane su poruke mržnje, pjevane pjesme koje pozivaju na novi progon, a sve je zaokruženo brutalnim prebijanjem novinara koji je imao “drskost” da o svemu izvještava.
Krivična djela su tu – jasno vidljiva, dokumentovana kamerama i očevicima:
Član 370 KZCG: Javno podsticanje na nacionalnu i vjersku mržnju.
Član 370a KZCG: Javno odobravanje i veličanje ratnih zločina.
Član 42a KZCG: Djela iz mržnje – otežavajuća okolnost.
Prebijanje novinara – napad na slobodu medija i tjelesni integritet.
Ko je nadležan da reaguje? Više državno tužilaštvo u Bijelom Polju, na čijem čelu je Katarina Kljajević.
Katarina Kljajević nije preduzela radnje koje je bila dužna preduzeti po službenoj dužnosti, i na taj način je počinila više krivičnih djela:
Zloupotreba službenog položaja (čl. 416 KZCG)
Nesavjestan rad u službi (čl. 417 KZCG)
Pomaganje učiniocu nakon izvršenog krivičnog djela (čl. 387 KZCG)
Povreda ravnopravnosti (čl. 159 KZCG)
Sprečavanje dokazivanja (čl. 388 KZCG)
Neprijavljivanje pripremanja krivičnog djela (čl. 386 KZCG)
Ovo nije izolovan propust, već obrazac djelovanja – kontinuirano odbijanje procesuiranja slučajeva u kojima su počinioci iz redova velikosrpskih struktura, uz sistematsku diskriminaciju Crnogoraca i Bošnjaka na sjeveru. Time je Više tužilaštvo pretvoreno u politički štit za ideologiju koja je odgovorna za masovne grobnice i progon čitavih zajednica.
Zaostro 2025. nije samo lokalni skandal – to je test institucija Crne Gore. A Više državno tužilaštvo pod Kljajevićkinim rukovodstvom taj test je položilo – ali na strani mržnje, prijetnji i historijskog revizionizma.
U demokratskoj državi, za ovakvu neaktivnost tužilac bi odgovarao disciplinski i krivično. U Crnoj Gori, dok je Kljajević na čelu Višeg tužilaštva, jedina sigurna stvar je da će četnici biti zaštićeni, a žrtve – ponovo ponižene.
