Za one koji nijesu upoznati sa ovim sistemom nagrađivanja, “Mišelinov vodič” smatra se jednim od najznačajnijih i najboljih vodiča restorana i vrhunskih kuvara u svijetu. 

Restorani su rangirani prema zvjezdicama koje dodjeljuju inspektori koji u tajnosti posjećuju ugostiteljske objekte. Oni prilikom degustacije jela ocjenjuju njegov kvalitet, vještinu pripreme hrane, stepen kreativnosti i originalnosti, cijenu jela, kao i dosljednost posjetilaca. 

Restoran može da osvoji jednu do tri zvjezdice. Tri zvjezdice dodjeljuju se restoranima sa najizvrsnijom kuhinjom na svijetu, do kojih vrijedi doputovati samo zbog obroka, a njihov ukupan broj iznosi tek nešto više od 100. 

 

U San Sebastijanu takođe se nalaze dva restorana sa liste 20 najboljih na svijetu – Arzak i Mugaric. 

Ali, to nije sve. Ono zbog čega je San Sebastijan toliko privlačan turistima je izvrstan svakodnevni izbor hrane – u gradu se nalazi obilje pinčo barova koji nude sve od tradicionalnih grickalica do malih porcija sofisticiranih jela. To ne čudi, s obzirom na to da hrana predstavlja centralni dio baskijske kulture - čak i kada je prije 15 godina otvoren Mekdonalds, na njegovom ulazu nalazila se patiserija.

 

Svi koji odluče da posjete ovaj predivni grad zbog uživanja u hrani, svakako bi trebalo da posjete La Breču, jednu od najpoznatijih pijaca u San Sebastijanu. Tamo mogu naći obilje raznovrsnog voća i povrća, od paradajza iz obližnje Getarije koji zbog slanog zemljišta ima naročito intenzivan ukus, preko pasulja iz Tolose koji je triput skuplji od običnog pasulja i koji tokom kuvanja iz crne prelazi u boju burgundca, do lagrima graška (“suza”) čija cijena dostiže par stotina eura po kilogramu. Ali cijene nisu fiksne. U toku dana rastu i opadaju, a nekada budu iznenađenje čak i za lokalno stanovništvo.

 

Na pijacama možete naći i čorizo – izvrsne svinjske kobasice, iznutrice (uključujući ovčiju glavu i svinjske uši), razne vrste šunki, čakoli – lokalno bijelo vino jake kisjelosti sa malim procentom alkohola, kao i izuzetno svježe plodove mora. 

Kada konačno sjednete za sto i prepustite se zavodljivim mirisima i ukusima, ne zaboravite da, u stilu pravog Baskijca, popričate sa saputnicima. Jer, veza između stanovništva i hrane ne ogleda se samo u odlasku u restorane, ističu turistički vodiči San Sebastijana. “Konzumiranje hrane je za nas jedan od oblika druženja”, kažu.

 

Mnogi će reći da obrok nije potpun ako nije krunisan slatkim zadovoljstvom. San Sebastijan od ostalih gradova ne zaostaje ni po tom pitanju - ljubitelji slatkiša obavezno bi trebalo da probaju pančinetu, baskijski desert sa lisnatim tijestom i kremom od vanile, posut listićima badema.

Izvor: Portal RTCG