On je, u sklopu aktivnosti povodom Dana Opštine Danilovgrad, koji će biti obilježen 9. decembra, održao veče na temu „Crna Gora na razmeđu“ u Skupštini Opštine Danilovgrad.
Vukčević smatra da je veliki nedostatak ljudi sa ovog prostora što nisu umjeli da sagledaju da i drugi imaju svoj prozor, navodeći da nas je kroz istoriju „to mnogo koštalo“.
„Taj prozor drugih se razlikuje od našeg prozora, i da svijet i vrijeme koji se vide sa tih prozora nije isti kao onaj koji vidimo sa svog prozora. Veoma mali broj ljudi kroz vrijeme u Crnoj Gori uspio je da shvati relativnost tog svog pogleda i tog svog prozora, a ta realitivnost rađa jednu od najznačajnijih osobina onih najvrijednijih ljudi u svim vremenima, a to je skromnost“, rekao je Vukčević.
On je kazao da se razmeđe može shvatititi prostorno kao mjesto koje razdvaja dvije cjeline koje mogu biti vrlo različite – mogu biti njive, a mogu biti i države.
„Razmeđe može biti i državno, kroz vrijeme i kroz istoriju. To razmeđe može biti civilizacijsko, a ljudi koji su proveli svoje istorijsko vrijeme ili vrijeme svoga života na takvom razmeđu, po pravilu su izmučeni istorijom i imali su nemiran san“, naveo je Vukčević.
Prema njegovim riječima, Crna Gora je imala sudbinu da postoji i opstaje na jednom od takvih razmeđa.
„Na ovom prostoru, još od antičkih vremena, dodirivali su se različiti civilizacijski krugovi. Granice država nisu bile postojane, mentaliteti su se ukrštali i nije bilo jednostavno napraviti ili opstati na takvim mjestima“, istakao je Vukčević.
Kako je podsjetio, Crna Gora nije uvijek bila u granicama današnje Crne Gore.
„Nekad je bila veća, nekad je bila manja. U doba Njegoševom imala je tri hiljade kvadratnih kilometara, Danilo će je proširiti na četiri hiljade i četristo, a Nikola na devet hiljada kvadratnih metara. U jednom trenutku poslije balkanskih ratova će biti na 16 hiljada kvadratnih kilometara. Danas ona ima 13.812 kvadratnih kilometara i to je prostor njene države“, rekao je Vukčević.
Bez obzira kolika ona bila nekada ili danas, kako je naveo, sve ono što se nalazi na njenoj teritoriji je baština Crne Gore.
„U različitim arheološkim, istorijskim, i mentalitetskim slojevima. To pripada nama. Zato mi se čini da nas ta baština poziva na ideju koja se proteže od Duklje, preko Zete do današnje Crne Gore, a to je ideja kontinuiteta ili trajanja u vremenu. Sa tom idejom, ide ideja identiteta“, istakao je Vukčević.
On je rekao da je ideja identiteta važna, navodeći da mu se čini da govorom o identitetu zaboravlja se trajanje „koje je neophodno pamtiti ne zbog onih koji su nekada bili prije nas ovdje i koji su postavljali temelje države u kojoj mi sad živimo, nego zbog toga što je na taj način pričala priču Crna Gora kroz vrijeme“.
Vukčević je podsjetio da je savremena Crna Gora, u kojoj danas živimo, obnovljena 2006. godine.
„Ali država se ne poklanja. Da nije bilo velikih odgađaja iz 18. i 19. vijeka teško da bismo prije 140 godina 1878.godine u Berlinu dobili državu. 1943. godine postavljeni su temelji jedne velike države u kojoj je Crna Gora imala svoje preopoznatljvo mjesto“, naveo je Vukčević.
On je ocijenio da Crna Gora, pored vojno-političke istorije, ima svoju kulturnu istoriju, „kao veliku baštinu na kojoj mi danas možemo graditi svoje temelje.“
„Druga je činjenica koja proizilazi iz pouka 1918. godine, a koja se odnosi na napomenu da treba razumjeti vrijeme u kojem živimo, činjenica je da mi danas živimo u jednom velikom preoblikovanju svijeta. Javljaju se novi centri moći“, rekao je Vukčević.
On je naveo da je Evropa nekad bila vodeći kontinent 19. vijeka, ističući da ga je u 20.vijeku pretekla Amerika kao i kasnije Azija.
„Mi smo na kontinentu koji polako tone“, rekao je Vukčević.
On je rekao da je naziv „Crna Gora na razmeđu“ višeslojan.
„Nije to samo razmeđe između različitih država ili kontinenata. Nije to samo razmeđe između različitih kultura. Nije to samo razmeđe između različitih civilizacija ili mentaliteta. To je sve zajedno. Na takvim mjestima je kao da gradite kuću na onim velikim geološkim pločama, koje se nalaze duboko ispod kore zemlje i čije pomjeranje izaziva onu pojavu na površini koje se zove zemljotres. Stvar je onih koji grade tu kuću da razumiju prostor na kome se nalaze“, smatra Vukčević.
On je kazao da jedna od velikih pouka koja ostaje iz prvog perioda, ili prve moderne 1878. do 1918. jeste da jedno društvo nema veće tekovine od svoje države.
„Velika su tekovina pojedine institucije, velika su tekovina pojedini događaji, velika tekovina su pojedine značajne ličnosti toga perioda, ali najveća tekovina moderne, ne samo u Crnoj Gori nego i u svim drugim prostorima bila je država. Zato mi se čini da obnova države 2006. godine jeste događaj kojem smo suviše vremenski blizu da bismo ga mogli dobro razumjeti“, naveo je Vukčević.
On smatra da će generacije koje tek dolaze ovo značenje bolje shvatiti nego mi danas.
„2006. godine je napravljen jedan veliki konsenzus društva za državu. Danas mi se čini da je potrebno unutar te države napraviti jedan drugi konsenzus, jednu vrstu dogovora o samoj državi. O karakteru unutarnjem, jer ona je bez za onoga koji to neće da vidi, jedna nesporna činjenica, ne naša unutrašnja, nego međunarodna, pravna i politička“, kazao je Vukčević.
Prema njegovim riječima, taj drugi konsenzus, za koga, kako smatra, polako sazrijeva vrijeme, „jeste jedna vrsta kompromisa između i onih na vlasti i onih u opoziciji“.
„Oko čega? Prije svega oko poštovanja kuće u kojoj zajedno živimo, oko poštovanja najznačajnijih akata koje smo donijeli u toj kući. To je ono što je nesporno. Oko toga kako će se podijeliti mjesta unutar kuće, to je stvar dogovora“, rekao je Vukčević.
On je kazao da se u međunarodnim odnosima, Crna Gora posljednih 200 godina uporno držala puta koji se metaforično možemo nazvati sjeverno-istočni.
„On je išao preko Srbije do Rusije. To je bio kopneni put crnogorske međunarodne politike i to je put kojim su išli oni koji su postavljali temelje ove države Dinastija Petrovića.U sijenci tog puta, ostao nam je potpuno zaboravljen put koji je imao mnogo naglašeniju kulturološku dimenziju, koji možemo nazvati jugo-zapadnim putem, koji je išao preko Mediterana do Evrope. To je put koji je ostao u sjenci kontinentale Crne Gore“, rekao je Vukčević.
On smatra da taj put treba obnoviti, navodeći da se kulturološko, mentalitetsko biće Crne Gore treba vratiti Mediteranu.
„Treba shvatiti da je taj prostor koji nama pripada, da je to prostor koji ima svoju dugu istoriju i svoju dugu priču. U Crnoj Gori su se, od početka do danas, otvorile dvije paradigme u pogledu identiteta. Jedna je paradigma koju možemo nazvati plemena, a druga je paradigma koju možemo nazvati paradigmom pojedinca“, rekao je Vukčević.
On je ocijenio da ideja povezuje tri velika elementa koji čine jednu državu.
„To je misija koju ta vlast, ti ljudi i taj prostor treba da otvari u jednom vremenu. Šta je ideja Crne Gore danas? Meni se čini da crnogorsku ideju treba gradititi oko trijade čiji su elementi država, Ustav i građani. To je minimalni krug, temelj na kojem treba da počiva današnja Crna Gora“, rekao je Vukčević.
On smatra da period pred kojim smo, nije period bez izazova.
„Orjentacija Crne Gore ka Evropi je orjentacija koja je zdrava. Put za koji smo se opredijelili će tražiti mnogo više rada i znanja i jedne institucionalne zrelosti koja treba da bude veća od one koju mi danas imamo“, smatra Vukčević.
Na pitanje prisutnih šta je za njega patriotizam, Vukčević je rekao da je „patriotizam profesionalizam“.
„To je onaj ljekar koji radi u bolnicama, onaj sudija ili tužilac koji radi u pravosudnim organima, poslanik koji je u poslaničkim klupama, ministar, predsjednik akademije, gradonačelnik, onaj portir, saobraćajac... Svako ko danas obavlja profesionalno svoj posao, taj je prijatelj Crne Gore“, naveo je Vukčević.
Komentari