RSE pita gdje su uzroci tako visoke intolerancije na drugu religiju, koja dolazi ni manje ni više nego od akademskih građana, koji se smatraju progresivnim dijelom svake zajednice?

"Osjećam se vrlo nelagodno i vrlo neprijatno i na to gledam vrlo loše. Saglasan sam da je to poražavajući podatak. Po mojoj ocjeni uzrok tome ja ovaj zadnji rat i ovo zadnje što se desilo pri raspadu Jugoslavije", bez ustezanja svoj loš osjećaj zbog rezultata istraživanja među studentima u Crnoj Gori iznosi univerzitetski profesor Radenko Pejović.

Da podaci do kojih se došlo korespondiraju sa stvarnošću pokazala je i nedavna anketa Radija Slobodna Evropa među studentima u Podgorici i Nikšiću.

Na pitanje da li bi se udale za osobu drugačije nacije ili vjere Milica i Mirjana bile su saglasne.

"Veza sa partnerom druge vjere dok traju studentski dani mi je prihvatljiva ali u momentu kada dođe pitanje braka, smetalo bi mi da se udam za nekoga ko je druge vjere ili druge nacije", kategorična je Milica.

Na pitanje zašto ima takav stav i da li je to strah od osude društva ili osude porodice, Milica odgovara da je to "lično njen stav".

Sa ništa manje otpora prema drugoj religiji nastupila je i Mirjana.

"Što se tiče druge vjere, tu sam baš hrišćanka. Ne bi mi bio problem da se, recimo, udam za Rusa, pravoslavca", kroz smijeh je rekla Mirjana.

Podatak da svaki drugi visokoškolac u Crnoj Gori ne bi stupio u brak sa osobom drugačije religije za profesora Pejovića pravi je šamar stereotipu o multivjerskom i multikulturalnom skladu, po kome se Crna Gora prepoznavala u regionu, prepunom diskriminacije i isključivosti. Odgovornost za takvo stanje vidi u prosvjetnim vlastima, ali i u cijeloj društvenoj i političkoj eliti, posebno onoj na vlasti.

"Normalno da je odgovornost na svima nama. I na obrazovnom sistemu, i na vlasti i na svim institucijama koje bi mogle doprinijeti da se takve stvari mijenjaju, posebno među omladinom. Odgovornost je i na medijima iako se tolerancija prema drugom i drugačijem deklarativno promoviše", konstatuje Pejović.

"Istraživanje je dalo rezultate koji za mene jesu bolni, ali nijesu neočekivani. Danas, u dvadeset prvom vijeku, a već smo i u okviru njega odmakli, imate veoma jak mirovni pokret, jake pokrete za ljudska prava. Ali, istovremeno vam onda uvijek jačaju i pokreti kao što su pokreti desnice, koji su nacionalistički i ratnohuškački. U takvom jednom miljeu, mlade osobe počinju da budu vrlo oprezne u odnosu na sve one koji se od njih razlikuju", izjavila je psihološkinja Aida Perović Ivanović.

Ipak, kako je tolika diskriminatorna svijest objašnjiva, posebno kod akademske zajednice i u društvu koje turbulentnih 90-ih godine nijesu potresali međunacionalni i međuvjerski sukobi i koje direktno nije učestvovalo u ratnim događajima koji su uzdrmali prostor bivše Jugoslavije?

"Iako mladi iz tih generacija u Crnoj Gori nijesu imali ratnih iskustava, dakle nijesu imali neka loša iskustva u odnosu na drugačije nacije ili vjere, oni na žalost nijesu imali ni dobra. Oni se nažalost nijesu mnogo miješali. Mladi Crne Gore nijesu bili mnogo mobilni, da bi vidjeli da ljudi druge vjere iz regiona ili iz Evrope, prosto nijesu prijetnja", kaže Perović Ivanović.

Anketa je razotkrila i jedan paradoks - da veći stepen slobode i tolerancije u izboru životnih partnera dolazi od onih iz tzv. mješovitih sredina. Aron, Nino i David dolaze iz Bara i Ulcinja.

"Ne kapiram zašto neki ljudi ne vole da vide par iz različitih religija. Već sam imao đevojke koje su bile pravoslavne ili katoličke vjere", kaže Aron.

Nino dodaje "Baš ne volim pravljenje tih razlika i ja lično ne bih imao ništa protiv da budem sa nekim ko je drugačije rase ili vjere. To mi je baš nebitno. Ako se dvoje ljudi slažu ne vidim zašto bi to bilo kome smetalo. Mada, kad se priča o tome većina kažu kako ne bi imala problem ali onda, da li pod pritiskom porodice ili običaja, tradicije, vjerovatno bi promijenila mišljenje."

Za Davida je odgovor jednostavan i kratak "Ne pravim nikakvu razliku. Bitna je samo ljudskost".

Izvor:Radio Slobodna Evropa