Hram na Rumiji je podignut za dobro svih, podignut je u slavu Boga ljubavi

Amfilohije poslao otvoreno pismo premijeru Dušku Markoviću

Hram na Rumiji je podignut za dobro svih, podignut je u slavu Boga ljubavi

Mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije poslao je otvoreno pismo premijeru Dušku Markoviću povodom limene crkve na Rumiji.

Amfilohije je odgovorio na javni komentar premijeru vezan za ograđivanje kamenom crkve Svete Trojice na Rumiji, crkve koja već 15 godina predstavlja jednu od važnih političkih i društvenih tema u Crnoj Gori, vezanih za odnos Crkve i države. Ni manjeg objekta, ni veće priče u Crnoj Gori.

Prema njegovim riječima, na prostoru oko Rumije podignuto je u isto vrijeme desetine džamija, (možda i bez dozvole), kao i drugih objekata, a samo je obnovljena mala crkva postala maltene međunarodno pitanje. 

Dodaje da je očevidno da su razlozi za toliku halabuku oko ove crkvice, mnogo složeniji od pitanja nedobijene formalne dozvole za njenu gradnju. "Da bi to pitanje moglo biti shvaćeno i riješeno na pravi način, neophodno je izvršiti, makar ukratko, istorijski uvid u zbivanja prošlosti", ističe Amfilohije.

Naime, kako navodi, crkva Svete Trojice na vrhu Rumije, podignuta je u vrijeme Svetog Jovana Vladimira u 10. vijeku (ili početkom 11. vijeka) srušena je (1571.) u vrijeme turske okupacije ovih prostora, kada je srušena i prečista Krajinska (grobno mjesto Svetog Jovana Vladimira i njegove žene Kosare – monahinje Teodore), mnogi hramovi, pravoslavni i rimokatolički (na Svaču, prijestonici Svetog Jovana Vladimira, Ulcinju, Baru...).

"Da je hram Svete Trojice na Rumiji bio kultno mjesto i prije njegovog rušenja vidi se i po tome što je svo okolno stanovništvo, ne samo Hrišćansko, nego i ono koje je u periodu od 16. do 18. vijeka primilo Islam, učestvovalo u litiji iznošenja Krsta Svetog Jovana Vladimira na Trojčindan.Koliko je taj hram bio značajan vidi se i po tome da je posle njegovog rušenja nastao običaj da svako ko dolazi na Litiju, iznese na vrh Rumije po kamen, uz narodno predanje doprlo do nas, da će crkva ”ponovo doletjeti” na Rumiju, kad se nakupi za nju dovoljno kamenja", objasnio je on.

Prema njegovim riječima, oko Krsta Svetog Jovana Vladimira je vladao nesporazum između Hrišćana i nekadašnjih hrišćana primivših islam – svih kojima je on nekada pripadao.

"Plod toga je činjenica da se Krst čuvao i do danas TAJNO čuva kod pravoslavne porodice Androvića, koja ga iznosi iz svoje skrivnice samo za praznik i predaje svešteniku za iznošenje na Rumiju. Da su naši muslimani (od kojih se jedan dio u međuvremenu i poarbanasio), ostali vezani za običaj svojih predaka hrišćana, vidi se i po njihovom učestvovanju u iznošenju Krsta (iako je to suprotno islamskom vjerovanju) u čemu ih niko do danas nije sprečavao, šta više svi su se tome radovali i raduju", kazao je on.

Amfilohije dodaje, da o tome svjedoči ”Glas Crnogorca” kraja 19. vijeka gdje se kaže kako na vrh Rumije ide pravoslavni sveštenik sa Krstom, a za njim pravoslavni i rimokatolici, dok muslimani stoje sa strane s poštovanjem i molitvom. 

"Dugo vremena je bio običaj da se učesnici u Litiji posle molitve na temeljima hrama, sabiraju na maloj Rumiji, u pjesmi, kolu, takmičenju u skakanju u dalj, bacanju kamena… Vlasti su poslije Drugogo svjetskog rata zabranili litijno iznošenje Krsta. Obnovili smo ga (1994) ne pitajući nikoga, sem porodice Andrović, koja je sačuvala i ustupila Krst (nekoliko godina ranije parosi barski i ulcinjski su takođe izlazili na Rumiju).Saznavši sve ovo i izišavši prvi put te godine na Rumiju, i sam iznijevši kamen, shvatio sam, po količini kamenja, i rekao sam da je stasalo vrijeme da se vrati crkva na vrh Rumije. S obzirom da je nije lako graditi na visini od skoro 2000 metara, bez iakakvog puta, izrađena je u Baru od lakog limenog materijala i na moderan način ”doletjela” sa dva vojna helikoptera na Rumiju. Kao ispunjenje vjekovne narodne želje i zacjeljenja makar jedne rane na duhovnom i kulturnom biću Crne Gore nanijete turskim nasiljem", saopštio je Amfilohije.

Prvi koji je pokrenuo pitanje (2005) rušenja crkve, sa razloga što je Rumija ”albanska planina” bio je kako navodi,  Bardi, tadašnji poslanik u Skupštini Crne Gore, u duhu Albanaca tipa Envera Hodže, koji je ukinuo religiju u Albaniji, pobio popove i hodže, srušio mnoge hramove i džamije, koje se danas obnavljaju.

"Između ostalih srušio je u Skadru i naša tri pravoslavna hrama, uništivši i groblja Crnogoraca, oslobodilaca Skadra od turskog ropstva (1912-13), ubio između ostalih i dva naša sveštenika (Štirkića i Popovića), treći je pred smrt pušten iz zatvora – Lazar Popović. 

Bardi i njemu slični rušitelji hramova, trebao bi da zna, da smo mi podigli i hram Svete Trojice u Vraki kod Skadra, u saradnji sa Pravoslavnom Crkvom Albanije, koja vaskrsava iz mrtvih, obnovivši episkopat, sveštenstvo i stotine porušenih crkava i sagradivši nove.

Zašto mu kao Albancu smeta obnova pravoslavnog hrama na Rumiji u vrijeme kad i Albanci u Albaniji obnavljaju svoje hramove, obnavljajući kulturno i duhovno blago albanskog naroda?Još su čudniji i neshvatljiviji zahtjevi onih koji obnavljanje hrama na Rumiji proglašavaju za ”devastaciju kulturnog blaga Crne Gore” (među njima i pristalice takozvane ”CPC” traže rušenje crkve!? kao i oni iz ”Uprave za zaštitu kulturnih dobara”, koji na neznalački način, bez ikakve saradnje sa Crkvom, proglašavaju iznošenje Krsta na Rumiju za ”nematerijalno kulturno dobro” – koje hram na Rumiji, suština kulturnog dobra, ugrožava!?)" pita Amfilohije.

Prema njegovim riječim, hram na Rumiji je podignut za dobro svih, podignut je u slavu Boga ljubavi, samo je Božiji hram, svenarodno kulturno dobro.

Ono što bi svaki razuman čovjek očekivao, nije njegovo rušenje, nego kako dodaje Amfilohije, podsticaj za gradnju puta do vrha Rumije (onaj koji se popne do vrha Rumije znade kakav je, a znaju to i konji koji su ovih dana nosili pijesak, cement i vodu bespućem, od čega su dva konja i nastradala), značajnog kako za poklonike, tako i za sve brojnije turiste, koje privlači upravo hram i obnovljeni kult Svetog Jovana Vladimira iznošenjem njegovog Krsta.

"Garantujem da bi bilo gdje u Zapadnoj Evropi, kojoj Crna Gora sada teži, ovo bio povod ne za rušenje hrama, nego za gradnju žičare od Mikulića do vrha Rumije, čime bi Rumija postala jedna od najznačajnijih destinacija, pokloničkih i turističkih, ne samo u Crnoj Gori, nego i mnogo šire od nje. Rumija i svojim imenom (Rum – istočno pravoslavna Rimljanka – vremena Vizantijskog carstva) i svojom istorijom i kultom Krsta i Svetog Jovana Vladimira (mošti su mu odnijete 1215. godine iz Prečiste Krajinske u Drač, zatim u Šinđon, današnja Albanija) postala je jedna od najvećih Svetinja ne samo naša, nego i svih balkanskih naroda i šire. Zato svako nacionalno svojatanje Rumije i kulta Svetog Jovana Vladimira je nerazumno, a rušenje hrama ravno zločinu".

Ističe da je Rumija i albanska planina, ali Albanaca Skender-bega koji je po Njegošu: ”srca Obilića, što umrije tužnim izgnanikom”, ali ne i onih Enver hodže i Turaka rušitelja hrišćanskih Svetinja kako na Rumiji, tako i na Svaču, u Baru i Ulcinju. "Rumija je u Crnoj Gori, i kao takva – crnogorska planina. Jeste, za vrijeme Musolinija i okupacije pripadala je ”Velikoj Albaniji”, ali se nadamo da je vrijeme fašizma na Balkanu završeno, kao i vrijeme rušitelja crkava".

"Ovo Vam pišem g. Predsjedniče, ne samo radi svog obraza i opravdanja bez dozvole gradnje hrama, već i radi obraza Vlade Crne Gore, da ne nasjedne lažnoj propagandi neznavenih i nerazumnih ljudi, opterećenih predrasudama raznih vrsta, a najviše neznanjem, mržnjom i ateizmom. Neka bi ovo naše pismo bilo molba Vladi Crne Gore i resornom Ministarstvu da se odobri gradnja ovog hrama i njegovo oblaganje kamenom njegovih vjekovnih poklonika, uz poštovanje njihovog zavještanja. U isto vrijeme neka bude shvaćen kao naš predlog i molba da se izgradi put od Mikulića do vrha Rumije, a vremenom i žičara, radi unapređenja zajedništva kao i sveukupnog duhovnog, kulturnog i ekonomskog života i napretka Crne Gore.

Pošto ste Vi dali u javnost Vaš stav po ovom pitanju, to smo slobodni da i naš odgovor bude javan", zaključuje se u pismu.

Komentari

Komentara: (0)

Novi komentar

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.