I poslije Tita Tito. Kako se bliži tri decenije otkako smo mu konspirativni nadimak makli iz imena Glavnog grada, pojavila se u javnosti inicijativa da Josip Broz dobije svoj spomenik u Podgorici. A sam povratak Josipa Broza u aktuelna dešavanja u Crnoj Gori odmah je dobio pristalice i oponente toj njegovoj aktuelnosti u svim ravnima javnog života, pa i gore na vrhu, u politici. Isto je i sa spomenikom.

Kad je Josip Broz ostavljen u zapećku istorije, ostavljen je kao džin dvadesetog vijeka a u dvadeset prvi ušao je kao zli diktator. Ono što je došlo u tom intervalu, kada je bio u potpunosti zaboravljen, predstavlja jednu od najgorih stranica u istoriji južnih Slovena, bratoubilački rat. Pred sam taj rat Jugoslavija, kojoj je Tito bio znak jednakosti, odrekla se i Josipa Broza i nasljeđa njegove revolucije. Jugosloveni su željeli nešto drugo a ne komunističku diktaturu. Sad su to sve proevropske i prodemokratske zemlje. Mrtve više slabo ko pominje.

Tito je bio komunista. Revolucionar. Vođa partizana. Maršal Jugoslavije. Osnivač pokreta nesvrstanih. Planetarno važna figura prošlog vijeka. Tvorac samoupravnog socijalizma koji je na prostoru Balkana bio najznačajniji emancipatorski pokret. Čovjek kog su obožavali Sartr, Pikaso, Barton...Makar su nas tako učili do momenta kada je sa geografske mape nestala Jugoslavija a sa istorijske Tito.

Onda se Tito, to sad lako možete pronaći po internetu, počeo optuživati za mnoge stvari koje su se dogodile za njegovog života a i poslije njega. Počeo se Josip Broz optuživati i za Goli Otok, i za likvidiranje političkih protivnika, ali i za savezničko bombardovanje Podgorice...za raspad Jugoslavije...Optužuje se po internetu Josip Broz za mnogo štošta ali, gdje smo mi a gdje je internet.

Revolucija koju je Josip Broz vodio uporedo sa Narodno oslobodilačkim ratom u ekonomskom smislu dovela je do toga da radnici budu vlasnici nad sredstvima za rad a u političkom smislu ostavila je južne Slovene okupljene oko njegove ideje bratstva i jedinstva. Poslije je Titovo djelo postalo naš putokaz ali smo mi izabrali druge puteve i u ekonomskom i u političkom smislu. I sad, poslije svega, i poslije Tita Tito. Po drugi put.

Kada se Marko Kraljević, u istoimenoj pripovijetki Radoja Domanovića, po drugi put našao među Srbima, nakon silnih peripetija i ličnih razočaranja završio je u ludnici. Pitanje je kako bi se proveo Josip Broz da ga kojim slučajem  Crnogorci stvarno po drugi put dočekuju. Pitanje je da li bi ih prepoznao i da li bi oni prepoznali njega. I iskreno, pravo pitanje je kom to Josipu Brozu Podgorica želi da podigne spomenik? Jer ničeg od onog što je Josip Broz stvarao više nema. Ostao je samo Tito.  Zadnji južnoslovenski Superstar.