Uvođenje Notarske službe 2011. godine je jedna od okolnosti koja je ukazala na potrebu usaglašavanja važećeg zakonskog rješenja sa tim izmjenama, obzirom da važeći Zakon o ovjeri potpisa, rukopisa i prepisa ne prepoznaje notara kao subjekta koji vrši ovjeru, već samo sud i nadležni organ lokalne uprave.

„Kako razlozi pravne sigurnosti nalažu jednako postupanje u pogledu ovjere od strane svih subjekata koji vrše ovjeru potpisa, rukopisa i prepisa, dakle od strane suda, nadležnog organa lokalne samouprave i notara, bilo je nužno propisati istovjetne uslove i način ovjere od sva tri subjekta koji vrše ovjeru jer je to jedini garant da ćemo pravilnom praktičnom primjenom predloženih zakonskih odredbi ostvariti očekivanu pravnu sigurnost.“ – istakao je Ibrahim Smailović, generalni direktor Direktorata za građansko zakonodavstvo i nadzor.

Uvedena je i obaveza da svi subjekti koji vrše ovjeru da otpravak isprave o ovjerenom potpisu koji podliježe poreskim obavezama, po službenoj dužnosti dostave organu uprave nadležnom za poslove poreza u roku od 15 dana od dana izvršene ovjere.

„Na ovaj način, siguran sam da ćemo doprinijeti boljoj evidenciji ove vrste poreza i njihovoj boljoj naplati“ – dodao je generalni direktor Direktorata za građansko zakonodavstvo i nadzor.

Dodatna novina u ovom zakonu je propisivanje obaveznog sačinjavanja potvrde o izvršenoj ovjeri potpisa rukopisa i prepisa.

„Potvrda sadrži sve one podatke koji su relevantni da možemo sa pouzdanošću utvrditi koje lice je izvršilo ovjeru, dakle koji subjekt, koje lice je zahtjevalo ovjeru, čija ovjera potpisa je izvršena i na koji način je izvršena ovjera potpisa, prepisa ili rukopisa. Dakle sadrži sve one podatke sa kojima sa sigurnošću možemo očekivati da je mogućnost greške ovjere smanjena na najmanju moguću mjeru a samim tim i povećana pravna sigurnost, a takođe u vezi sa svim tim i smanjena mogućnost za bilo kakvu zloupotrebu od strane subjekata koji vrše ovjeru“ – rekao je Smailović.

Posebno važna novina u ovom zakonu je i obaveza sačinjavanja prepisa od strane subjekta koji vrši ovjeru. Važeći zakon takvu obavezu predviđa za notare ali ne i za sud, odnosno organ lokalne uprave, pa je ocijenjeno da je to nužno sa aspekta pravne sigurnosti.