Kako je navela, svaljivanje tereta nedomaćinskog upravljanja javnim finansijama na leđa svih građana kroz povećanje taksi, poreza i akciza je pokazatelj  crnogorske ekonomske moći, odnosno nemoći. Svi makroekonomski pokazatelji ukazuju na ovu konstataciju a sami rebalans bužeta je pokazatelj kako se poštuje fiskalna Strategija koja je donijeta za period od 2017-2020. godine.

"I laiku je bilo jasno da će akcizna politika dovesti do povećanja sivog tržišta što je rezultiralo značajnim padom prihoda po ovoj osnovi. Konstatacija ministra finansija da veliki poreski dužnici ne plaćaju porez shodno Zakonu o reprogramu poreskih potraživanja dodatno usložnjava našu finansijsku i ekonomsku stvarnost. I umjesto da se hitno preduzmu mjere kako bi se optimizovali rashodi, smanjila poreska izuzeća i naplatila sva poreska potraživanja onako kako zakon nalaže, ovim rebalansom se predviđa povećanje rashoda po osnovu bruto zarada za 32 miliona eura zbog predizbornog partijskog zapošljavanja i povećanom potrebom za zaduživanjem", kazala je Popović.

To je, kako je kazala, dovelo do povećanja deficita sa 116,2 miliona eura kako je bilo predviđeno planom na 142 miliona eura što je svakako korak unazad kada je u pitanju poštovanje principa iz Mastrihta, a to je istovremeno i korak dalje od ulaska Crne Gore u EU.

"Postavlja se pitanje do kada će Crna Gora ići ovim i ovakvim putem? Do kada ćemo se zaduživati kako bi pokrivali partijsko zapošljavanje i neracionalne i neproduktivne troškove? Šta će se desiti kada nam sve međunarodne finansijske institucije okrenu leđa i ne budemo više u mogućnosti da podignemo kredit bilo gdje? Da li ćemo tada postati taoci MMF-a i Svjetske banke", zaključila je.