Tragovi droge dolaze u rijeke izlučivanjem iz tijela korisnika, a tako onda postaju opasan zdravstveni problem za neke ribe.

Prosječna dnevna količina supstanci je oko 737 mg na 1000 ljudi.

Grupa naučnika je još 2005. godine u Italiji našla velike količine nusproizvoda kokaina zvanog benzoilekgonin (koji se može pronaći u urinu korisnika), kako pluta rijekom Po. Bilo je to u količini koja znači protok od oko 4 kg kokaina rijekom na svakodnevnoj bazi.

U novoj studiji su naučnici  s napuljskog Univerziteta Federiko II stavili evropske jegulje u vodu koja je sadržavala manju količinu kokaina (sličnu onoj pronađenoj u rijekama) te ih ostavili tamo 50 dana.

Ribe su se ponašale hiperaktivno u poređenju s drugim ribama iz nezagađene vode. Kokain se nakupio na njihovim mozgovima, mišićima, škrgama i ostalom tkivu. Koštano tkivo im je bilo ozbiljno oštećeno, baš kao i mišići, a tijelo natečeno. Povrede pritom nisu nestajale ni deset dana nakon vađenja iz spomenute vode.

Evropske jegulje obično provedu prvih 5 do 20 godina u slanoj ili slatkoj vodi prije prelaska više od 5600 km do svog mrestilišta u Sargasu, na sjeveru Atlantskog okeana. Iz tog regiona njihove larve putuju i po godinu dana natrag u Evropu. Broj mladih jegulja koje pristižu u Evropu se smanjio od 1980-ih za više od 90 odsto, prenose mediji.

Ana Kapaldo, biolog i voditeljka studije o uticaju kokaina na jegulje, tvrdi kako povišeni dopamin prouzrokovan kokainom može pridonijeti zastoju polnog razvoja jegulja, čime je njihovo razmnožavanje ugroženo.