Od dana kad nastupi Ramazan, ulicama se širi poseban mir ali i specifičan miris od kojeg odmah ogladnite. U pitanju su upravo te, ramazanske lepinje koje se pripremaju u popodnevnim satima kako bi bile svježe i tople za iftar(nar. juftar), obrok koji vjernici islama konzumiraju posle cjelodnevnog posta.

Kako nam je ispričao pekar popularne bjelopoljske pekare Šar Saša Bojić ramazanske lepinje počinju da pripremaju oko 15 časova.

“Oko 15 časova zamijesimo tijesto. Nakon što nadođe oblikujemo ih, zatim ih pola sata smještamo u komoru za fermentaciju i nakon toga pečemo 15tak minuta na temperaturi od 280 do 300 stepeni”, kazao je Bojić, glavni majstor za pečenje ovog peciva za portal Kodex.

Budući da se ramazanke pripremaju od bijelog, pšeničkog brašna a da konzumiranje toplih peciva i nije baš najprijatnije za naš želudac, nakon konzumiranje ramazanki ne osjećamo nikakve tegobe.

Objašnjenje za to krije se u ćurokotu. U pitanju je začin koji se posipa po lepinjama prije nego što se stave na pečenje. Za ćurokot ćete često čuti da je začin koji “liječi sve osim smrti”. Dobar je za imunitet, ali se vjeruje i da pomaže u borbi sa brojnim bolestima: astmi, alergija, hroničnog umora, autoimunih oboljenja poput reumatoidnog artritisa i psorijaze, povišene masnoće u krvi, dijabetesa, hemoroida, proširenih vena, visokog krvnog pritiska, gastritisa...

Ulje ćurekota koristi se u liječenju različitih bolesti, kao što su probavne tegobe i nadimanje, oslabljene funkcije jetre, migrena, kancerogenih oboljenja. Poboljšava probavu i apetit, pospješuje znojenje i snižava tjelesnu temperaturu.

Jedan od vlasnika pekare Šar Nazmi Brahaj kaže za Kodex da se ćurokot uvozi iz Turske i da obično kilogram istog košta oko 6 eura.

“Dobro utiče na varenje i ramazankama daje taj poseban ukus i miris”, kaže za Kodex Brahaj.

Ramazanke kupuju ljudi svih religija a osim ćurokota i snaga vjere i dobrih djela u mjesecu Ramazanu daju im poseban šmek zbog čega su omiljene među Bjelopoljcima.

Foto:Kodex.me

Brahaj ističe da su ranije, prije 15tak godina dnevno pravili par stotina ramazanskih lepinja dok danas pripreme oko hiljadu ipo do dvije na dnevnom nivou. U ovoj pekari ih pripremaju samo za iftarsku sofru, dakle večernji obrok.

Bjelopoljac Fuad, koji posti Ramazan svakodnevno kaže kupuje ramazanke i njihovu posebnost ne može riječima da opiše.

I njegov sugrađanin Tufik kaže da su pitice njegove nane i ramazanke uvijek bile na porodičnoj iftarskoj sofri i da je tradicija neprocjenjivo bogatstvo jednog naroda, što ramazanke i jesu.

Pekara Šar, u kojoj su nas toplo ugostili tokom pripreme ramazanskih lepinja, preko tri decenije u Bijelom Polju priprema najukusnije hljebove, slatka i slana peciva.

Noviteti i najpopularniji proizvodi sa njenih rafova su integralni i kukuruzni hljeb sa koprivom.