Četvrt vijeka kasnije rata i sankcija samo se sjećamo. Upravo ovih dana punoljetstvo slavi generacija koja se rodila poslije svih ratova. Pomislio bi čovjek da je to dovoljno da se u društvo vrate te izgubljene ljudske i društvene vrijednosti čiji su slom maestralno dočarali Vera Čukić i Marko Nikolić. Ipak, Dnevnik uvreda je ostao. Štaviše, samo raste. Javni prostor zagađen je rječnikom koji ne priliči dostojanstvenim ljudima a u upotrebi tog rječnika najdalje su odmakli političari. A to je paradoks naše svakodnevice jer u vremenu rata i sankcija crnogorski političari imali su mnogo više dostojanstva.

“Neshvatljivi su mi uzroci ovakvog uniženja javne riječi i kulture u institucijama. Naša Skupština je u najtežim vremenima ličila na Dom Lordova a danas je daleko od nivoa parlamenta iole ozbiljne evropske zemlje.” konstatuje za Kodex izvršni direktor Građanske Alijanse Boris Raonić.

I zaista, dok su u klupama crnogorskog Parlamenta vođene mnogo ozbiljnije političke bitke nego ove što se biju danas, vodila se briga o svakoj riječi a pamtile i prepričavale bravure pojedinih poslanika. Kulturu izražavanja onih od kojih nam sve zavisi pratila je i kultura u svim ostalim segmentima društva. Danas se crnogorski političari međusobno čašćavaju najprizemnijim epitetima, jedni druge zovu lopovima, fašistima, izdajnicima, premjeravaju se njihove mogućnosti da u određenom vremenskom periodu pojedu komad pršute ili ne. Preko njihove nacionalne ili vjerske pripadnosti vrijeđaju se i nacije i vjere koje obitavaju u Crnoj Gori. Onda ne čudi što se u medijima pojavljuju oni koji druge dijele na dokazane i nedokazane prijatelje ili neprijatelje Crne Gore…

Boris Raonić

“Dok god političari, kulturni radnici, novinari…budu od strane građana dobijali masovne simpatije, oni se neće odreći ovakve prakse a cijena će biti veoma skupa. Sve to dio je sveobuhvatnog uniženja koje je vidljivo i u kulturi i u medijima i u obrazovanju.” kaže za Kodex  izvršni direktor Građanske Alijanse Boris Raonić.

Uniženje crnogorskog društva vidljivo je na svakom koraku. Baš kao i mržnja koja ga prati. I sve češće se u javnosti od onih koji prednjače u uvredama može čuti “zabrinutost” za aktuelni društveni trenutak. Tako se od onih koji su se bavili pitanjem dokazanih i nedokazanih prijatelja i neprijatelja Crne Gore mogla čuti “bojazan” da bi ovi drugi mogli “natjerati” Crnogorce da se i silom sa njima rasprave. Jer, reče taj koji se bavio dokazanim neprijateljima da dobro poznaje Crnogorce.

Iako prejaka riječ može da ubije pjesnika, kako stoji u Miljkovićevom Epitafu, u Kanonu Leke Dukađina, kodifikovanom običajnom pravu Albanaca, lijepo piše: Jezik je od mesa i svašta melje. Time je zakonodavac htio da kaže da jednostavno, ljudi svašta pričaju. Ako im povjerujete nijesu oni krivi nego Vi. U Kanonu Leke Dukađina dalje stoji da, ako Vas neko nagovori da počinite neki zločin, za taj ste zločin samo Vi odgovorni. Tako treba posmatrati i današnji Dnevnik uvreda koji ovih dana skoro svakodnevno dopisuju crnogorske javne ličnnosti. Ostalo je od Leke, Jezik je od mesa i svašta melje.