Na ovo putovanje odlučio se nakon što je shvatio da mora da promijeni svoj način života. Susret sa njim ispred Cetinjskog manastira gdje je napravio predah, opisuje Vesna Dević čiji tekst donosimo u nastavku.

 

Pretopli majski dan. Ispred Cetinjskog manastira naizgled sve je uobičajeno.

Ipak, pažnju mi privlači nasmijani mlađi čovjek duže kovrdžave kose okružen životinjama. Mislim da ovaj nesvakidašnji prizor nikoga nije ostavio ravnodušnim. Prosto privlači vaš pogled, budi znatiželju.

Magare, ovce, koze i pas upotpunjuju bezbrižnu sliku ovog momka koji na ramenima nosi veliki natovareni ranac, što govori da se neće zadržavati, da se uputio dalje, ka nekom svom odredištu.

Upoznajemo se.

Putnik namjernik je Federiko Delize iz Trsta i na svom putu do Sirije zaustavio se sinoć ispred Cetinjskog manastira. Po njegovim riječima na ovaj podvig odlučio se jer je prije osam godina shvatio da mora da promijeni svoj način života.

Kako sam ističe malo po malo shvatio je kojim putem treba da krene.

-Siguran sam da je ovo moj put. Pješke sa životinjama idem u Siruju i tamo ću voditi jednostavan život na selu, bez struje, auta, mehanizacije. Radiću sve manuelno. Živjeću kao što se nekada živjelo, sa skoro dječjom radošću objašnjava na dobrom srpskom jeziku Federiko i izražava nadu da će tamo ( u Siriji) biti dosta ljudi sa kojima će moći da organizuje normalan i dobar život.

Kaže da je jezik naučio tokom jednogodišnjeg boravka u Zagrebu, učio je iz knjige, ali najviše iz konverzacije sa ljudima.

Na pitanje da li vjeruje da će on i njegovo malo stado stići do Sirije kaže da vjeruje u svoj put i da iako koristi zaobilazne puteve uredno prolazi kroz sve carinske punktove.

Opraštajući se od Federika koji je krenuo na neobičan i nimalo lak put u napaćenu Siriju ostaje samo da mu poželimo sreću i da uz Božju pomoć stigne do svog cilja, običnog i jednostavnog života bez komfora i komoditeta a punog ljubavi.