Iako je završila fakultet u Podgorici, Nikšićanka M.I.(25), već neko vrijeme, živi u Kaliforniji, u kojoj trenutno radi u jednom restoranu brze hrane.Prošlog ljeta je radila na plantažama kanabisa na poziv jednog poznanika iz Crne Gore. Bilo je teško, ali je zarada bila dobra, priča ona za Portal Analitika.

„Radi se cijeli dan, od deset ujutru do jedanaest uveče, sa pauzama za obroke. Postoje uzgajivači koji rade u plastenicima, sade, zalivaju i vode računa o biljci, a kada je gotova oni nam je donesu, pa mi izdvajamo pupoljke, to jeste travu koja se puši. Ona je puna listića i naš posao je da je ošišamo, oblikujemo, stavljamo u kesu. Zarada zavisi od toga koliko možeš da napraviš paunda, to jeste kesica od 450 grama marihuane. Za jednu kesicu dobijamo između 100 i 150 dolara, zavisi od plantaže, a obično se za dan napravi jedna do dvije. Dosadan je posao, ali je dobra zarada“, priča ona.

Vremenom je kaže počelo da joj smeta svakodnevno sjedenje.

 „Na početku smo svi bili puni života, mi mlađi smo se okupljali  uveče, ali kako se radi po cijeli dan, vremenom te stigne umor, pa počne da te nervira što se dijele sobe, što neko ostavlja nered i tako dalje. Još je dosta naporan posao, ne fizički, ali je dosadan, sjedi se cijeli dan. Od sjedjenja su me boljela leđa, stopala, listovi, čak su mi oticale noge“, ispričala je ona.

U kalifornijskom okrugu Humboldt  postoje brojne plantaže marihuane. Nalaze se daleko od gradova.

 „To se nalazi na  sjeveru zemlje, u šumi. Imali smo obezbijeđen kolektivni smještaj. Mi žene, smo bile smještene na jednom mjestu, muškarci na drugom. Što se tiče hrane, vlasnici imanja su nam redovno punili frižider frižider voćem, povrćem, mesom, raznim pićem. Stvarno, ništa nam nije falilo i ono što smo zaradili nismo imali gdje da potrošimo“, objašnjava ona.

Na pitanje odakle su ljudi koji rade tamo, ona odgovara da su to „mahom naši ljudi“.

„Zapravo, skoro svi su sa ovih prostora, iz Crne Gore, Bosne i Srbije. Čak i neki od vlasnika plantaža su odavde, te sam tako kratko radila  kod jednog Podgoričanina. Tu su žene različitog godišta, većina onih starijih govore kako su protiv konzumacije kanabisa, ali ipak rade tu gdje rade. U penziji su i žele da zarade dodatan novac za život u našoj zemlji“, govori nam ona.

M.I. je prošlog ljeta mijenjala više plantaža, te objašnjava da su uslovi svuda različiti.

 „Ima raznih imanja, a samim tim i smještaja. Neke kuće su prljave i uslovi su jako loši, kao i vlasnici, a neke su čiste. Takođe, dešavalo se i da na jedno kupatilo bude po dvadeset ljudi. Kada je marihuana loša i sitna, ima više trunja, to utiče na gramažu i samim tim manje novca zaradiš. Tada se dešava i da napraviš dnevno samo pola kesice“, govori nam ona.

 Kalifornijsko tržište marihuane vrijedi 1,6 milijardi dolara, a procjenjuje se da bi mu vrijednost do 2020. godine mogla narasti na 6,4 milijardi. Zbog velike konkurencije i sve više polja, manja je zarada nego ranije.

 „Posljednjih godina se ne isplati raditi tamo ako živiš u Americi, jer je cijena opala. Jednoj mojoj drugarici su prošle godine ostali dužni novac, jer su loše prošli, nisu prodali biljke. Konkurencija je ogromna, jer  sada svi hoće da sade marihuanu. Prošle godine je legalizovan kanabis u Kaliforniji, i u rekreativne, ne samo medicinske svrhe“, ispričala je ona.

Ipak, iako konzumiranje kanabisa jeste legalno, ova polja to nijesu. U američkom konzulatu se aplicira za turističku, a ne radnu vizu, dok se tamo radi „na crno“.

„Ovdje svi rade nelegalno i nemaju dozvolu, ne plaćaju porez državi, radnici nijesu osigurani. Imanja se baš zbog toga nalaze daleko u šumi. Dešava se i da dođe policija, upada, zapali sve biljke, a radnici kao i vlasnici se kriju po šumi. Po zakonu, svako može da uzgaja do 99 biljaka“, govori nam ona.

Nikšićanka je samo jedna od mnogih crnogorskih visokoškolaca koji su odlučili da odu u Ameriku i tamo okušaju sreću.

Iz Američke ambasade su Portalu Analitici kazali da je broj izdatih viza u konstantnom porastu.

U 2008. godini je izdato 525 viza, 2013. 3.962 vize, dok je u 2017. godini izdato čak 7.015 viza. I u martu je izdato znatno više viza, nego u januaru ove godine.

Portal navodi da je poražavajuća činjenica da na plantaže ide sve veći broj visokoobrazovanih građana. Ipak, imajući u vidu da se na poljima za svega par dana može zaraditi prosječna zarada u Crnoj Gori, a da diploma nije garant posla, onda i nije čudno što sve veći broj Crnogoraca ove plantaže vidi kao „obećani raj“.