Zmije imaju izuzetnu ulogu u kontroli glodavaca i insekata te tako umanjuju rizik od prenosa zaraznih bolesti jer pretjerano velike populacije glodavaca djeluju kao podloga za širenje raznih bolesti i uzrokuju uništavanje usjeva.

Za što bezbrižniji boravak u prirodi, stručnjaci preporučuju nošenje dugih pantalona i dublje obuće. Treba pripaziti i  gdje se staje, a prije odmora provjeriti mjesto na koje se želi sjesti te ne dodirivati nepregledna mjesta rukama.

U slučaju nailaska na zmiju ne treba paničiti niti je slučajno pokušavati uhvatiti. Zmiju treba polako zaobići ili zaplašiti udarcima nogom o tlo te pustiti da sama ode svojim putem.

Zmije nemaju vanjskih slušnih organa pa slabo čuju zvukove koji se šire, ali  zato preko kostiju donje čeljusti vrlo dobro osjećaju vibracije tla te ih udaranje u tlo plaši. Zmija neće namjerno krenuti prema čovjeku, osim ako se ne osjeti ugroženom. 

Uprkos tome što susret sa zmijom može biti neugodan, u Crnoj Gori je nastanjeno ukupno 15 poznatih vrsta zmija od kojih su samo 3 otrovne a to su: Poskok (Vipera ammodytes), Šarka (Vipera berus) i Šargan (Vipera ursinii)..

Takođe, iako je strah od zmijskog ugriza veliki, treba imati na umu da su statistički veće šanse da osoba smrtno strada od uboda pčele nego od ugriza zmije.

Stručnjaci upozoravaju da u slučaju ugriza zmiju ne pokušavamo uhvatiti ili ubiti, kako bi je odnijeli ljekaru, jer bi pri tome mogla ponovno nekoga ugristi.

Ljekari vrlo dobro znaju prepoznati ugriz otrovnice, a tačno određivanje vrste nije potrebno jer se za ugrize svih naših otrovnica primjenjuje isti protivotrov. Osoba koju je ugrizla zmija trebala bi se smiriti te ukloniti odjeću i nakit s mjesta ugriza zbog oticanja tkiva, a ranu pustiti da slobodno krvari bez rezanja ili isisavanja otrova.

Osobu treba što prije prevesti do najbliže medicinske ustanove, a poželjno bi bilo očistiti ranu i pomoću čvrstog predmeta i zavoja imobilizovati ekstremitet koji je zadobio ugriz.