Povodom Međunarodnog dana žena koji se danas obilježava, Ivana Milojević je u razgovoru za agenciju Anadoliju(AA) govorila o tome kada je odlučila da postane pilot i kako je izgledao njen put do postajanja dijela ženske posade u Srbiji.

 "Ja sam imala sreću rastući uz oca pilota, tako da je za mene ta odluka bila vrlo jednostavna. Oduvijek sam željela da se bavim tim poslom i onda uz njega sam to uspjela i da ostvarim. Kao i djeca drugih pilota, mi smo imali tu sreću da putujemo, ulazimo u kabinu kad smo htjeli. Mene je uvijek fascinirala tatina šapka, torba. Ja uvijek kažem da sam oduvijek htjela da budem pilot, a kada sam progovorila, onda su to saznali i drugi, tako da bukvalno cijeli svoj život, nije postojao taj neki prelomni trenutak kad sam odlučila", kazala je Milojević Anadoliji.

Ona je svoje školovanje počela u Vršcu, u Srbiji gdje je bila i stipendista JAT-a, ali se potom zbog činjenice da je njen otac, takođe pilot, a potom i kapetan dobio posao u Londonu, preselila tamo i tamo završila Pilotsku akademiju.  Pet godina nakon završetka školovanja, zaposlila se u srbijanskoj nacionalnoj avio-kompaniji Air Serbia. 

Foto:Anadolija

"Proces koji svako od nas mora da prođe je prvo se upiše akademija, provjeri se zdravlje ono mora da bude savršeno, prolazimo, te teorijske obuke za određene avione, simulatore, časove naleta i na kraju dobijemo dozvolu i to je put do saobraćaja", objasnila je Milojević i dodala da je prvi put za komandu aviona sjela sa 18 godina.

Tridesetšestogodišnja pilotkinja sada upravlja avionom ATR i leti državama bivše Jugoslavije, ali i do Austrije, Turske i Italije. Njen dan izgleda jako dinamično, mada je njoj to već postala rutina.

"Ako imamo dva leta, dolazimo ranije malo na posao, moramo da uradimo papire, zatim idemo u avion, pripremamo ga, dolaze putnici, odletimo, vratimo se i onda možda imamo i neku pauzu, pa idemo na sledeću destinaciju. Uglavnom kada posada negdje ide, onda ostaju zajedno i piloti i stjuardese to zavisi od letova, mi to zovemo lej overi, možemo da odemo negdje da odmorimo to su razlozi što se ostaje", objašnjava Ivana.

"Nema mjesta za strah i umor", foto:Anadolija

Za svoj posao ističe da je i kao i svaki drugi, te da nema mjesta za strah i umor. 

"Nema straha, to je posao kao i svaki drugi, čovjek kad ulazi u to zna koji su rizici. Ja sam imala sreću da sam pored oca vidjela i dobre i loše strane posla, stres može da bude samo zbog umora, ali i na to se čovjek navikne", dodala je Ivana.

Prvi put za komandom aviona sa 18 godina 

Kao prelijep momenat u svojoj karijeri izdvaja kada je sa 18 godina prvi put sela za komandu aviona, jer je tada bila ponosna i sjetila se svog oca, koji joj je "idol u svemu tome".

"Bilo je jako puno lijepih trenutaka, upoznate jako puno ljudi, naučite od njih svašta, oni vas nekako vode na sve to, ugledate se na starije kolege. Ovo je strašno veliki ponos i za mene i za moju porodicu, ali i za prijatelje zato što je Air Serbia nacionalni prevoznik, to je nešto što sam oduvijek željela kao dijete i na to sam vrlo ponosna i velika mi je čast", izjavila je Ivana.

 

Žene da vjeruje u sebe, foto: Anadolija

Ona je ženama, na Međunarodni dan žena poručila da ostanu jake i vjeruju u sebe.

 "Treba da ostanu jake, da vjeruju u sebe, mislim da žene možda nisu ni svjesne koliku moć nose u sebi i nekad su potrebne možda i teške situacije da čovjek izađe jači. Eto, to bi možda bila neka poruka da vjeruju u sebe", zaključuje pilotkinja Ivana Milojević za Anadoliju.