Zločin je, u stanju uračunljivosti, počinio kod električnog stuba broj 220.

Ovo su ekskluzivni detalji optužnice do kojih su došle Novosti. Tu se navodi i da je Zoran optužen da je na svirep i podmukao način ubio suprugu Jelenu. On je, prema ovom aktu, potrčao za njom i sustigao je poslije jednog kilometra.

"Zoran je iskoristio povjerenje supruge i namamio je da se spusti u podnožje nasipa, ka kanalu, dok je dijete ostalo na nasipu", navodi se, pored ostalog, u optužnici podignutoj 9. februara ove godine, 22 mjeseca posle zločina. Jelena je krenula za njim, pa kada su se spustili na travu pored kanala, on je neutvrđenim oštrim predmetom ubo u zadnju lijevu četvrtinu tjemenog predjela, kao i u desni lakatni predio, nanijevši joj tada lake tjelesne povrede. Tada je Jelena potrčala ka kanalu, gdje ju je Zoran sustigao i strgao joj gornji dio trenerke", navodi se mišljenje tužioca o tome kako se zločin odigrao.

"Ona je i tada uspjela da pobjegne, tako što je ušla u kanal sa vodom. On je stigao i, stojeći na kanalu, iznad nje, neutvrđenim predmetom joj zadao više udaraca u glavu i time nanio višestruke prelome kostiju lobanje, zbog kojih je Jelena preminula, ali je prije nastupanja smrti udahnula vodu iz kanala.

Posle toga, kako se navodi u optužnici, Jelena je počela da bježi preko livade, paralelno s kanalom, a tokom trčanja joj je spala desna patika i ispao joj je mobilni telefon, kao i gumica kojom joj je bila vezana kosa.

Tužilaštvo je nabrojalo i dokaze za koje smatra da su bitni. Riječ je o policijskim izvještajima sa lica mjesta, zapisniku sa uviđaja, prijavi o nestanku Jelene Marjanović od 2. aprila u 19.35, pregledu garderobe uzete od Zorana Marjanovića 3. aprila 2016, potvrdi o oduzetom "mercedesu" 3. aprila 2016. godine koji je vozila Jelena, kao i izvjještaju od 3. i 4. aprila kada su rađeni forenzički pregledi lica mjesta.

U optužnici, napisanoj na 57 stranica, navode se i svjedočenja očevidaca. Neki od njih su, poput bicikliste, Zorana i Jelenu identifikovali na osnovu fotografija, koje su im pokazane u policiji i tužilaštvu. Navode se i nalaz i mišljenje Dragomira Vasiljevića, stalnog sudskog vještaka, koji je analizirao snimke sigurnosnih kamera sa kuće porodice Jahović, koja je blizu mjesta zločina, kao i sa autobusa koji tuda saobraća.

"Iz njegovog vještačenja proizilazi da se biciklista, koji je mogao da vidi muškarca i ženu, na nasipu nalazio u 16.58,35, odnosno 17.00,18, iz čega proizilazi da je vidio Zorana i Jelenu", navodi se u optužnici. "I to neposredno prije ponovnog Zoranovog uključenja mobilnog telefona u 17.04,28 i Jeleninog posljednjeg ulaska u baznu stanicu broj 39348 u 16.56,27 sati, što je sve bilo neposredno prije njenog ubistva.

Tužilaštvo iz ovoga zaključuje da su se u blizini mjesta na kome je pronađeno tijelo nalazili samo Jelena i Zoran Marjanović.

"U analizi kretanja telefona Uroša, Miloša i Vladimira Marjanovića, Zoranovog sina, brata i oca, može se zaključiti da su sva trojica u vrijeme koje bi praktično odgovaralo vremenu ubistva, oko 17 časova, bili ili isključeni ili nisu imali bilo kakvo kretanje koje se može pratiti" navodi se u optužnici.

Kada je riječ o DNK tragovima, u optužnici se navodi da je na gumici za kosu i mobilnom telefonu dominantan biološki trag koji pripada Jeleni. Na gumici postoji i manje prisustvo drugog DNK, koji može da pripada muškim članovima porodice Marjanović, Zoranu, ali i njegovom ocu Vladimiru. Na desnoj patici koja je spala, nađen je Jelenin DNK, kao i ostalih članova porodice.