Tako je čovjek, rođen u Pavinom Polju 1939., kome nemirni duh u mladosti nije dao da se dugo zadrži na jednom mjestu, a onda našao mir i sreću u Australiji, tamo završio životni put po običajima svoga zavičaja.

„Imam problem, moja đeca više vole Crnu Goru, nego ja“ – govorio je u šali Radoje. A djece ima jedanaest- šest sinova i pet kćeri. Imena im je dao po svojim najbližim: Mika, Radosav, Radovan, Gajo, Miloš, Luka, Milica, Rakila, Rista, Tila i, tek jedno drugačije – Idabbi.

Radojev najstariji sin kaže:

„Ponosan sam što sam Lakićević i što sam Crnogorac. Isto osjećaju moja braća i sestre“.

Rakila, koja nosi ime Radojeve majke, posjetila je Crnu Goru krajem 2015. Oduševljena je bila Crnom Gorom, Vraneškom dolinom, Pavinim Poljem, imanjem koje će, uprkos daljini, po očevoj ali i sopstvenoj želji, Lakićevići iz Australije posjećivati i održavati. Prodaja ne dolazi u obzir.

Slučajni „susret“ na internetu sa imenom Rakila Lakićević učinio je da, prvi put nakon 1982., kada se Radoju gubi svaki trag, rođaci u Crnoj Gori stupe u kontakt sa njegovom kćerkom, pa onda i sa njim.

Čini se da je Radoje Lakićević mogao mirno da sklopi oči, znajući da su njegova djeca stekla još jedan, dalek ali čvrst, oslonac u njegovoj porodici i rodnoj Crnoj Gori. 

Izvor: Antena M