Sudsko vijeće Suda BiH na osnovu provedenih dokaza nije moglo izvan razumne sumnje utvrditi da je optuženi znao za genocidnu namjeru glavnih izvršilaca, rečeno je uz ostalo prilikom izricanja presude. 

Sariću je presudom ukinuta mjera zabrane putovanja, a oštećeni se sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje na parnicu, navedeno je prilikom izricanja prvostepene presude na koju Tužilaštvo BiH ima pravo žalbe. 

Suđenje Sariću počelo je u novembru 2013. godine. Tužilaštvo BiH je tokom postupka pred sudom pozvalo oko 50 svjedoka, od kojih su neki imali zaštitne mjere, a neki i pravnog savjetnika kako se ne bi izložili krivičnom gonjenju.

Da bi osporila navode optužnice, odbrana je saslušala dva svjedoka te uložila materijalnu dokumentaciju. Tokom suđenja, odbrana Sarića smatrala je da njihov branjenik treba biti oslobođen svih optužbi jer on s tim nije imao ništa, u isto vrijeme ne osporavajući da su se u Srebrenici dogodili zločini. Branilac Aleksandar Lazarević isticao je da nijedan dokaz ne pokazuje učešće Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske u napadu na enklavu Srebrenica.

Sarića je optužnica teretila kao komandanta Specijalne brigade policije i člana komande štaba policijskih snaga MUP-a Republike Srpske (RS) da je komandovao policijskim snagama koje su učestvovale u pretresima, razoružanju, prisilnom premještanju žena, djece i staraca, kao i odvajanju muškaraca i dječaka, koji su pogubljeni u julu 1995. godine u Srebrenici.

Optužnica je teretila Sarića i da je, osim da je izdao upustva, vršio kontrolu nad Ljubomirom Borovčaninom na terenu. Pored djela počinjenih u opštinama Bratunac i Srebrenica, Sariću su optužnicom na teret stavljeni i zločini na području Zvornika.

Borovčanin je u Haškom tribunalu osuđen na 17 godina zatvora za zločine počinjene u Srebrenici.

Sarić je tokom postupka pred Sudom BiH isticao da nije kriv za ono što mu se optužnicom stavlja na teret, pojasnivši da je o dešavanjima u Srebrenici saznao iz medija.