"Naime, na tom će seminaru, u vili „Rux de Luxe“ u Baru stručna lica, izložena prekomjernom stresu i fizičkom i intelektualnom naporu, kako se u pozivu pomenute organizacije navodi, imati priliku da uče kako da se bore sa svim tim „pošastima“ kojima su izloženi jer provode vrijeme s osobama s invaliditetom. Ovo je samo još jedno tužno podsjećanje na činjenicu da su osobe s invaliditetom, što u laičkoj, što u stručnoj javnosti Crne Gore prepoznate kao predmeti brige, neko ko se „zbrinjava“, o kome se „stara“ i ko treba da bude zahvalan na mrvici pažnje koju će mu pomenuti „humani“ pružiti. Po ko zna koji put skrećemo pažnju na to da se princip „Ništa o nama bez nas“ američkog pokreta za prava osoba s invaliditetom razvio prije više od pola vijeka; da je invaliditet pitanje ljudskih prava i da se njihovi osnovni principi krše ovakvim pristupom; da je usvojeno zakonodavstvo koje bi trebalo da spriječi ovakvu i slične akcije u kojima se osobe s invaliditetom satanizuju kao uzročnici stresa, problema, sindroma sagorijevanja i iscrpljenosti…", smatraju iz UMHCG-a.

Iz ovog Udruženja kažu da ih zanima "da li je ikad iko stručnjake za OSI obavijestio o ovim činjenicama, o ideji samostalnog života OSI koja podrazumijeva i samostalno donošenje odluka i pravo na izbor!.

!Nažalost, osobe s invaliditetom niko ne pita da donesu odluke, a jedini izbor koji imaju im se svodi na to da li će da život provedu od dnevnog centra za djecu do dnevnog centra za stare ili u svoja četiri zida, ili će pak neko drugi u njihovo ime, za „najbolji interes“ odlučiti da bi bilo najadekvatnije da se smjeste u neku ustanovu i da iz nje više ne izađu. Možda bi bavljenje ovakvim pitanjima od strane stručnih lica smanjilo količinu stresa kod obje strane.

Pitamo se da li su bili pogođeni stresom i sagorijevali od uloženog truda onda kada su djevojku od dvadeset godina smjestili u starački dom, kada su mladića koji se hrani pomoću sonde ostavili da se pita kako će preživjeti sljedeći dan a da ne umre od gladi, kada su tukli pacijente u psihijatrijskim ustanovama ili kada su sprečavali roditelje da obiđu svoje dijete smješteno u ustanovi zatvorenog tipa. A projekat se, gle čuda, zove „Čuvam se, čuvam te“. Ko se čuva i od koga?", kažu iz UMHCG.

Dodaju da je simptomatično  da je taj projekat dobio sredstva na konkursu Ministarstva finansija za raspodjelu dijela prihoda od igara na sreću "i to u, ni manje ni više, nego kategoriji zadovoljavanja potreba lica s invaliditetom".

"Sa druge strane, čak 90 studenata s invaliditetom je zbog ovakvih i sličnih projekata ostalo bez servisa podrške bez kojih ne mogu studirati jer im ih niko ne obezbjeđuje: personalne i asistencije u nastavi, pristupačnog prevoza, literature u pristupačnim formatima… Nadamo se da će kada svoje „posebne potrebe“ za uživanjem u „de luxe“ vilama, suncu i moru zadovolje riješiti da ispoštuju jedan lijepi princip i sačuvaju osobe s invaliditetom od sebe, a mi ćemo ih vrlo rado podučiti kako da nas posmatraju kao ravnopravna ljudska bića", navodi se u saopštenju.