"Mi ne želimo da se vraćamo u fabriku gdje smrt vreba na svakom koraku", saopštila je novinaru Novosti grupa radnika koji strahujući za svoju egzistenciju nisu željeli da otkrivaju imena.

"Za svaku eksploziju do sada krivci su, po mišljenju tužilaštva, bili nastradali. Čak su optužili našu stradalu koleginicu Slobodanku Ćorić da je kriva za svoju smrt i povrede sedam kolega. Optužili su i nekadašnjeg šefa, pukovnika u penziji i šefa pogona pirotehnike u mojkovačkoj fabrici oružja, pukovnika u penziji i nekadašnjeg načelnika Odjeljenja za eksplozive i pirotehniku Vojnotehničkog instituta bivše Jugoslavije Dragoslava Negoičića, kao krivca za jednu od nesreća", kazali su radnici.

Radnici pitaju menadžment, ali traže i odgovor od tužilaštva:

"Zašto ćute sada kada je Negoičić iznio da smo radili sa eksplozivom čiji je svaki gram bio švercovan?! Zašto ne odgovore na njegove tvrdnje da smo u rukama imali inicijalni eksploziv za koji fabrika nema dozvolu za rad od MUP Crne Gore? Zašto su bile isključene nadzorne kamere u "bunkeru" i u pogonu Pirotehnike i montaže i ko ih je isključio?! Obavještavamo "odgovorne" i tužioca da fabrika nije smjela raditi sa isključenim kamerama" kažu radnici, koji taman što su se oprostili od kolege Vujičića, sa tugom dočekuju posmrtne ostatke druga i kolege Radovana Čobeljića.

Nesrećni Vujičić, stravičnu eksploziju u takozvanom "bunkeru", pored "prese", u kojoj se razvija temperatura od oko 3.000 stepeni, ni teoretski nije mogao da preživi, kao ni Čobeljić, koji je sa svojim saputnikom poslije detonacije istrčao kao živa buktinja iz hale...

Povrede su im sanirane, a potom su avionom prebačeni na VMA, odakle nije bilo utješnih riječi o njihovom zdravstvenom stanju.