Tako se loše urađena tetovaža simbola oko čijeg se značenja spore  oni na koje je ostavio utisak medijski isturila u prvi plan.

Kukasti je krst ili je svastika. Fašistički je ili simbol plodnosti. Vjernik li je ili poštovalac neke druge  tradicije. Namjerno je stao pored mitropolita Amfilohija ili je mitropolit namjerno stao pored njega. Ne može se u demokratskoj Crnoj Gori okupljanje kojem prisustvuju tetovirani kukastim krstovima ili svastikama smatrati okupljanjem koje zadovoljava demokratske standarde. I tako dalje i tako dalje...

Sam Filip Babović crnogorskoj javnosti je postao poznat kada je, nakon par popijenih piva i kako se ispostavilo ne pri čistoj svijesti, 2013. godine (zamislite na Veliki petak) pucnjavom u centru Podgorice, paljenjem vulkanizerske radnje i držanjem na nišanu pripadnika policije koji je za praznik dovezao službeno vozilo u vulkanizersku radnju na opravku, protestovao jer je prethodno u Spužu proveo 40 dana zbog nasilničkog ponašanja za koje je on smatrao da nije kriv.

Da li je tamo uradio ovu amatersku tetovažu ne zna se. Ne zna se ni da li mu je poznato značenje ovog simbola. Šta god da je mislio i radio, njegova je stvar. Ljudima se ne sudi ni po izrečenom ni po tetoviranom, već samo po učinjenom. Pokoljenja djelu sude, rekao je Njegoš. Ne sude ni riječima ni tetovažama.

Ali ono što bode u oči jeste to što su neki mediji iskoristili njegovo prisustvo i njegovu tetovažu da između toga i skupa kom je prisustvovao povuku neku paralelu. Čak su se na društvenim mrežama (i ne samo tamo) oglašavali i neki NVO aktivisti zabrinuti zbog povampirenja fašizma na skupu koji je organizovala Mitropolija a oličenog u jednoj amaterskoj tetovaži.

Među NVO aktivistima ima i onih koji se deklarišu kao homoseksualci i koji se bore (sa pravom) za prava LGBT osoba. Da li se na osnovu činjenice da među NVO aktivistima ima homoseksualaca može izvući neka paralela u odnosu na sve NVO aktiviste  u Crnoj Gori. Naravno da ne može. Ali neke to ne spriječava da pronalaze paralelu između amaterski urađene tetovaže i okupljenih na podgoričkim Sastavcima koji su u slavu Boga, plivali za časnim krstom.

Inače je drevni simbol sreće i plodnosti koji poznaju sve dalekoistočne civilizacije, a koji je u različitim oblicima prisutan u svim civilizaciajma, religijama i narodima, lider nacista Adolf Hitler odabrao za simbol svog pokreta.

On je u njegovom ludilu trebalo da predstavlja vezu njegovog naroda sa drevnom  arijevskom rasom, koja pogodićete svoje mistske korijene ima u dolini rijeke Ind. Da li zbog činjenice da je jedan ludak odabrao drevni simbol plodnosti i sreće, koji je i dan danas simbol sreće i plodnosti širom Dalekog Istoka, treba izjednačavati njegovu ideologiju i zločine sa onima koji danas poštuju taj simbol.

I treba li amatersku tetovažu Filipa Babovića koristiti kako bi se svi okupljeni na Sastavcima unizili a njihov skup izjednačavao sa fašizmom.  I to od strane onih koji se zalažu ne samo za poštovanje različitosti već i prava svakog čovjeka da sa sobom radi šta god hoće i da se tetovira kako god hoće. Pa i loše.  

Jer tako je i u Njemačkoj zahvaćenoj Hitlerovim ludilom počela kritika onih koji nijesu odgovarali viđenju svijeta koji propagira Vođa. Koncentracioni logori nijesu bili na početku, oni su došli na kraju obračuna sa „drugačijima“.

A kako ovih dana tretiramo drugačije mišljenje, pojave, skupove, vjerske običaje i maltene sve ostalo, iako se bijemo u antifašistička prsa naših djedova, svi smo mi pomalo fašisti.