"Ovim oglasom poziva se Vojislav Zelić, rođen 1913. u Žegaru, da se u roku od tri mjeseca od dana objave oglasa u Narodnim novinama javi ovom sudu jer će se u protivnom proglasiti umrlim", objavljeno je 12. decembra u novinama, a oglas je objavio opštinski sud u Zadru.

Prema navodima njegovog sina Čede Zelića, koji je i pokrenuo postupak utvrđivanja smrti, Vojislav je živio u Žegaru, gdje je i umro prirodnom smrću 1991. godine, ali njegova smrt nije službeno evidentirana.

Osim samog Vojislava, u oglasu se pozivaju i svi ostali koji znaju je li živ ili mrtav da se jave sudu.

- To je normalna procedura. Postoji institucija proglašenja nestale osobe umrlom, obično na zahtjev nekoga iz porodice. Sud traži svjedoke, saslušava rodbinu, porodicu i prijatelje, jer mora da utvrdi da te osobe nema. Dotad se pretpostavlja da je živ, pa se tako poziv upućuje i njemu - pojasnio je Denis Klarendić, portparol suda. On dodaje da sud odluku donosi u relativno kratkom roku, ali se postupak može voditi tek ako pet godina nema informacija je li neka osoba živa.

- Nekad postoje i kraći rokovi, na primjer ako je neko stradao u nekoj nesreći, kao što su brodolomi, avionska nesreća, poplava, požar i slično, tad se može tražiti proglašenje nestalog umrlim u roku od pola godine. U slučaju nestanka u ratu i u vezi ratnih događanja rok je godinu dana - kaže Klarendić i napominje da zahtjev ne mora da podnese član porodice, nego svaka osoba koja ima neki pravni interes.

- Nakon proteka roka od tri mjeseca od objave oglasa, ako ne dobije nikakvu informaciju, sud će nestalu osobu proglasiti umrlom - pojašnjava Klarendić.

Čedin sin Milorad, unuk pokojnog Vojislava, kaže kako su postupak pokrenuli da bi napokon završili ostavinsku raspravu.

- Institucije u Obrovcu u trenutku njegove smrti nisu uredno radile. Nismo od njih dobili izvod iz Matične knjige umrlih ni bilo kakav drugi dokument da je moj deda mrtav i sahranjen - objašnjava Milorad Zelić za 24 sata, koji s porodicom živi u Srbiji.

Kaže da je njegov otac 2004. godine pokrenuo ostavinsku raspravu, ali da sve se zakomplikovalo nakon što svjedok nije mogao da se sjeti kad je Vojislav tačno umro, a službenih podataka o tome nema.

- Oni su nama slali pozive sa suda u Žegar, iako tamo ne živimo i nismo mogli da ih primimo - kaže Milorad koji nije znao da kaže jesu li sudu prijavili promenu adrese.

Kako kaže, riječ je o kući koja je iznutra potpuno devastirana i u njoj se ne može stanovati.