Kao svog zaštitnika proslavlja ga i Kraljevski dvor Karađorđevića.

Sveti Andrej bio je stariji brat Svetog apostola Petra i učenik Svetog Jovana Krstitelja, a Jevanđelje je propovedao u Vizantiji i Trakiji, u dunavskim zemljama, a potom u Rusiji i oko Crnog mora, u Epiru, Grčkoj i Peloponezu, gdje je stradao.

Svojim čudesnim moćima iscijelio je mnoge bolesne, među kojima i ženu carskog namjesnika u gradu Patri, koju podiže iz postelje, te je ona prihvatila hrišćansku vjeru. Zbog toga se silno razgnjevio namjesnik Eteata i naredio da se Sveti Andrej razapne na krst i izbode kopljima, što je i učinjeno. Ali ni tada nije odustao Sveti Andrej, već je tako ranjen i izmučen i sa krsta dijelio narodu korisne pouke, propovjedavši vjeru hrišćansku. Usrdno se moleći Bogu, svoju dušu mu je predao u 62. godini.

Kako je za života iscjeljivao uboge i bolesne, tako je nastavljeno i nakon njegove smrti djelovanje njegovih čudesnih moštiju, kažu predanja. Svetiteljeva glava sad se nalazi u Rimu, a jedna ruka u Moskvi.

Prema narodnim vjerovanjima, Sveti Andrej se smatra zaštitnikom velikih životinja. Sa njima razgovara, a one su mu pokorne. Nekada su cigani mečkari slavili Andrijevdan, vjerujući da ovaj svetac kroti medvede kao pse, a da svijetom putuje jašući na ovoj zvijeri.

Uoči Andrejevog dana, kuvao se kukuruz za medvede, ili poseban kolač - mečkina pobojnica, kojim se tobože zavezivala čeljust medvedu, da ne kolje stoku. U istočnoj Srbiji dan Svetog Andreje naziva se i Mečkin dan.

Po planinskim selima običaj je da mečkinu pobojnicu, djeca rano odnesu na "mečkina mjesta", da medvjedi ne kolju stoku. Vjeruje se da na taj dan medvedi ne čine štetu i ne diraju ljude, i da zato tada ne valja ići u lov na njih.

Za ovaj dan su vezane i mnoge zabrane: u Šumadiji se ne štavi koža, niti se bilo šta sa njom radi, a u Homolju ne radi se ništa sa odjećom - da je mečke ne bi pocijepale. Zbog toga ni danas, u "moderna vremena" ne bi trebalo prati, peglati, ušivati, niti raditi bilo šta sa odjećom.

Vodeničari skupljaju priloge u brašnu, od koga prave "hljeb za mečku", za koji tvrde da ostaje svjež godinu dana.