Đukanović: Neistina da smo moja porodica i ja od nezavisnosti napravili biznis
Milo Đukanović

O Rusiji, suđenju, odnosu prema LSCG

Đukanović: Neistina da smo moja porodica i ja od nezavisnosti napravili biznis

Predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović smatra da Crna Gora, poštujući viševjekovne prijateljske odnose sa Rusijom, nije napravila ni jedan potez s ciljem da ih poremeti. Ocijenio je da je pogoršanje odnosa refleks poremećaja na globalnoj sceni.

„Pogoršanje odnosa Crne Gore i Rusije refleks je poremećaja na globalnoj političkoj sceni. Poštujući svoje viševjekovne prijateljske i zvanične političke odnose sa Rusijom, Crna Gora nije napravila ni jedan potez sa ciljem da ih poremeti. U vrijeme raspada Jugoslavije Moskva je više puta humanitarno i na druge načine pokazivala prijateljstvo prema Crnoj Gori, što je posebno došlo do izražaja tokom priprema za obnovu crnogorske državne nezavisnosti“, kazao je Đukanović.

Saopštio je da su ruski predsjednik Vladimir Putin i on o tome „veoma otvoreno razgovarali“, podsjećajući da je Rusija među prvima priznala nezavisnost Crne Gore.

„To su gestovi koji se cijene i pamte“, kazao je Đukanović u intervjuu Pobjedi, preosi RTCG.

Bivši premijer je rekao da je sa Putinom razgovarao i o crnogorskom članstvu u NATO i Evropskoj uniji (EU).

„O tome sam ga veoma direktno obavijestio nakon referenduma, tokom sastanka u Sočiju 2006“, kazao je Đukanović.

Na pitanje kako je Putin reagovao, lider DPS-a navodi: „Veoma ljubaznom upitanošću: da li je to, pitao je, zaista neophodno Crnoj Gori. Rekao sam da je - ne samo Crnoj Gori, nego i Balkanu lišenom pouzdanih samoregulatornih mehanizama vlastite stabilnosti - neophodno da kroz evroatlantske integracije unaprijedi svoju bezbjednost“, rekao je Đukanović, uz ocjenu da Crna Gora “ni jednu odluku nije donijela ishitreno, nepromišljeno ili iza bilo čijih leđa“.

Crna Gora, uvjeren je Đukanović, nije generisala tako burne reakcije Moskve na članstvo naše zemlje u NATO-u.

„Prije bih rekao da je 'preslaganje' odnosa na globalnoj sceni, tri decenije nakon prestanka hladnog rata, dovelo do ponovnog odmjeravanja snaga velikih. Za te je igre Balkan uvijek bio pogodan teren“, istakao je bivši premijer.

Govoreći o reakcijama Moskve, Đukanović smatra da one upućuju na to da su “neka očekivanja Rusije iznevjerena“.

Zvanična Moskva je, kako je rekao, „očito propustila da uoči da ovo više nije Crna Gora koja će, umjesto za svojim, ići za interesima Srbije ili Rusije“.

„Ovo je nova i odgovornija Crna Gora, koja je 1999, tokom NATO intervencije na SRJ, Slobodanu Miloševiću rekla - ne, to nije naš rat; naš je interes da živimo u miru. Najzad, to je Crna Gora koja je 2016. Rusiji jasno poručila da poštuje crnogorsko-rusko prijateljstvo, naše istorijske veze, ali i da je članstvo u NATO i EU naš slobodan izbor i da očekujemo, posebno od prijatelja, da on bude uvažen“, ističe Đukanović.

Lider DPS-a kaže i da ljutnja prema bilo kome nikad ne bi mogla navesti da radi protiv interesa Crne Gore. To, prema njegovim riječima, potvrđuje „i moje kontinuirano zalaganje za ulazak i naše zemlje i Zapadnog Balkana u EU i NATO“.

Đukanović negira navode ruskih ministara odbrane i spoljnih poslova, Sergeja Šojgua i Sergeja Lavrova da nešto duguje Rusiji.

“Ne dugujem joj ništa! I to znaju svi u Moskvi koji su iole upoznati sa crnogorsko-ruskim odnosima. Posebno gospoda Lavrov i Šojgu, sa kojima sam, sticajem okolnosti, godinama unatrag imao odnose znatno bliže od oficijelnih“, kaže Đukanović.

To se, tvrdi, primijenilo, ne njegovom krivicom, jer je, kako je pojasnio, „Moskva valjda očekivala da se odreknemo sebe zbog interesa Rusije.

„Moj 'dug' prema Rusiji je to što nijesam izdao Crnu Goru! Najzad, da sam ikada tokom svoje političke karijere dozvolio da me neko zadužuje, sigurno bih se danas ponašao servilno i snishodljivo. Ovako, uzdignuta čela mogu pogledati svakome u oči, i u Crnoj Gori i u Rusiji“, kazao je Đukanović.

Bivši premijer kaže i da žali što je diplomata svjetskog formata “podlegao atmosferi koju diktiraju jastrebovi Kremlja i sebi dozvolio da povjeruje – ako je uopšte povjerovao - u to da je crnogorsko članstvo u NATO vraćanje duga koji neko, tačnije ja, imam prema Zapadu“.

„Ponavljam: nemam dugova ni na Zapadu, ni na Istoku! I Rusija, i Brisel i Vašington to veoma dobro znaju“, kazao je Đukanović.

Na pitanje je li zvanični Beograd znao šta se sprema 16. oktobra 2016. s obzirom na to da je zavjera pripremana upravo na teritoriji Srbije, Đukanovićje odgovorio da je tadašnji premijer Srbije Aleksandar Vučić „dan ili dva nakon završenih izbora u Crnoj Gori, izašao sa korigovanim ocjenama i informacijama prikupljenim od strane tamošnjih državnih organa koji nedvosmisleno ukazuju da je teritorija Srbije zloupotrijebljena za pokušaj destabilizovanja Crne Gore, kao i da je jedan broj građana Srbije učestvovao u aktivnostima koje su po našu zemlju mogle imati opasne posljedice“.

„Ne mogu Vam odgovoriti kada je ko od zvaničnika Srbije informisan o saznanjima njihovih bezbjednosnih službi. Iz onoga što sam vidio u njihovom dosijeu, jasno je da taj materijal nije nastao 16. oktobra, već znatno ranije“, kazao je Đukanović. 

Odgovarajući na pitanje je li vidio dosije srpskih službi bezbjednosti, odgovorio je: “Jesam. Taj veoma obiman i detaljan dosije sadrži ubjedljive dokaze iz kojih se lako i vjerodostojno može zaključiti o kojim je ruskim i srpskim državljanima riječ i ko su zapravo arhitekte i ključni izvođači pokušaja nasilnog preuzimanja vlasti u Crnoj Gori“.

Saopštio je da je saradnja crnogorskih i srpskih institucija bila je ispod njegovih očekivanja „već od kraja oktobra“.

“Dakle, značajno prije završnice kampanje za predsjedničke izbore u Srbiji. Već sam Vam kazao da sam veoma detaljno pregledao dosije srpskih službi o onome što se Crnoj Gori spremalo i ta dokumenta su, nažalost, u veoma malom obimu dostupna crnogorskim pravosudnim organima“, navodi Đukanović.

Kazao je i da prema njegovim saznanjima nije bilo Vučićeve intervencije da se jednom od optuženih, Andriji Mandiću, dozvoli da prisustvuje obilježavanju godišnjice hrvatske akcije “Oluja”, iako je bivši srpski premijer znao da se čelniku Fronta sudi za najteže krivično djelo.

„U politici Srbije uočavam obnovljeni paternalizam prema Srbima u regionu, pa i prema građanima Crne Gore koji se nacionalno deklarišu kao Srbi. Po mom sudu, kakav god nacionalni ili vjerski identitet imali, Srbi u Crnoj Gori ne mogu biti tretirani kao dijaspora, i to ne zato što su većina njih Srbi postali u političkim procesima devedesetih, nego prvenstveno zbog toga što su i oni i svi njihovi preci rođeni u Crnoj Gori“, rekao je on.

Đukanović kaže da ne želi da iz postojanja Srpske kuće u Crnoj Gori izvodi negativne zaključke, jer i Crna Gora ima Crnogorsku kuću u Srbiji.

Smatra pogrešnom percepcijom to što ga dio beogradske javnosti optužuje da je Vučića doveo na vlast u Srbiji.

„Jer, niti imam moć, niti želju za tako nešto. Najzad, priroda odnosa predsjednika Vučića i mene je takva da, sve i kada bismo imali te namjere, jedan na drugog ne bismo mogli uticati“, kaže Đukanović.

Osvrnuo se i na odnos prema Liberalnom savezu Crne Gore (LSCG), prema kojem je, kako je rekao, “ne jednom izrazio poštovanje i zahvalnost“ za promociju i političko legitimisanje ideje obnove nezavisnosti Crne Gore.

"Uzdignuta čela mogu pogledati svakome u oči": Đukanović

“To očito nije umanjilo dugotrajnu srdžbu dijela cetinjske javnosti, nekadašnjih birača LSCG prema DPS i meni kao njenom lideru. Ubijeđen sam, bez ikakvog osnova. Jer, kada je 1997, nakon raskola u državnom rukovodstvu Crne Gore, DPS preuzela kormilo političkog projekta obnove nezavisnosti, ta ideja već je bila u ozbiljnom ćorsokaku. Sjetite se svjedočenja Novaka Kilibarde o tome kako ga je Slavko Perović nagovarao da u podjeli DPS-a zajedno podrže Momira Bulatovića i Slobodana Miloševića. Pošto u tome nije uspio, Perović mi je, bez imalo zazora, tražio 10 miliona dolara za podršku politici koja se u već profilisala kao sposobna da odgovorno preuzme i uspješno dovede do kraja ideju obnove nezavisnosti“, kaže Đukanović.

Na pitanje ima li dokaze za to, navodi: “Riječ je o stvarima koje se ne potpisuju i pečatiraju, pa nije realno očekivati materijalne dokaze… I 2001. nam je, u zamjenu za podršku tadašnjoj Vladi, Mali kabinet LSCG 'ispostavio fakturu' od 20 miliona eura. Kao primjer najgoreg nemorala, to sam zgranuto ispričao jednom drugom Peroviću, specijalizovanom za medijski reket. ‘Šta Vas tu čudi?!', pitao me je. 'Mi mislimo da je sevap otimati od vas!' U njihovom moralnom kodeksu je, dakle, ispravno otimati od Crne Gore. Kako tada, tako i danas. Naravno, ogroman broj podržavalaca ideje obnove nezavisnosti, okupljenih oko tadašnjeg LSCG, nije ni sanjao kakav su unosan biznis na njoj zasnovali njihovi politički prvaci“.

Smatra neistinom da su on i članovi njegove porodice od nezavisnosti Crne Gore napravili unosan biznis.

„Čak i kada bi to bilo tačno, a apsolutna je neistina, niko ne može dovesti u pitanje činjenicu da je Vlada koju sam vodio Crnoj Gori vratila nezavisnost. Mali kabinet LSCG bi nas doveo – gdje?! Pored toga, mi smo tu nezavisnost uokvirili NATO-om i tako osigurali njeno postojanje, koje, ma koliko se trudili, više neće moći da dovedu u pitanje bilo čiji mali i veliki kabineti, bilo kakvi slični trgovci Crnom Gorom 'na veliko i malo'. Nakon što je politička šizofrenija Malog kabineta završila moralnim i političkim samoubistvom LSCG, Socijaldemokratska partija, odnosno Ranko Krivokapić, pokušali su da se nametnu kao ekskluzivni baštinik te ideje. Početkom 2000-tih, u vrijeme dok je Vlada nastojala da pregovara sa EU i da nekako ublaži nedvosmisleno protivljenje Brisela obnovi crnogorske nezavisnosti, SDP je, ne shvatajući da pokušaj ispravljanja nepravde stare cio jedan vijek zahtijeva i pamet i strpljenje, odmah nakon Beogradskog sporazuma srušila Vladu. Na sreću, DPS je i tada pokazala istrajnost da ne samo pobijedi na izborima, nego da i tako praznoglavu SDP opet integriše u vlast, time i u završnicu projekta obnove nezavisnosti. Iako je imala posla sa jednom nemoralnom i politički neozbiljnom, i drugom beznadežno umišljenom, pretencioznom i nepametnom političkom grupacijom, DPS je, kao razuđena i moćna politička partija - pomognuta širom armijom nestranačkih ličnosti, intelektualaca i institucija - pokazla da ima snage i pameti da ispravi tešku istorijsku nepravdu nanešenu Crnoj Gori i tako vrati dostojanstvo Crnoj Gori i Crnogorcima“, zaključio je Đukanović.

Komentari

Komentari objavljeni na portalu Kodex.me ne odražavaju stav uredništva, kao ni korisnika portala. Stavovi objavljeni u tekstovima pojedinih autora takođe nisu nužno ni stavovi redakcije, tako da ne snosimo odgovornost za štetu nastalu drugom korisniku ili trećoj osobi zbog kršenja ovih Uslova i pravila komentarisanja.

Zabranjeni su: govor mržnje, uvrede na nacionalnoj, rasnoj ili polnoj osnovi i psovke, direktne prijetnje drugim korisnicima, autorima čanka i/ili članovima redakcije, postavljanje sadržaja i linkova pornografskog, uvredljivog sadržaja, oglašavanje i postavljanje linkova čija svrha nije davanje dodatanih informacija vezanih za članak.

Takvi komentari će biti izbrisani čim budu primijećeni.