Mlada Cetinjanka i njena beba, koja je prijevremeno rođena, nakon dva ipo mjeseca borbe uspjeli su da prebrode sve zdravstvene probleme koje su imali.

Gradonačelnik Bogdanović čestitao je Ani Đoković na izuzetno hrabroj i požrtvovanoj odluci i kazao da je jako srećan što je njeno i zdravstveno stanje njenog sina sada stabilno. On joj je tom prilikom uručio zahvalnicu gradske uprave.

Ljekari su na početku smatrali da je Ana neodgovorna i da je svoj život stavila na kocku, kada je odlučila da, uprkos raku grlića materice, rodi dijete.  Ispostavilo se da je ova majka hrabro donijela dobru odluku – zahvaljujući brzoj reakciji srpskih ljekara ona je na svijet donijela zdravog dječaka, a tumor joj je odstranjen.

U maju ove godine u 27. nedjelji trudnoće, Anino zdravstveno stanje se naglo pogoršalo. Život joj je visio o koncu. Obilno krvarenje ljekari u Kliničkom centru Podgorica nisu mogli da zaustave. Brzo su odlučili da je avionom prebace u Beograd, i u roku od sat ona je već bila u Ginekološko-akušerskoj klinici ,,Narodni front”. Ginekolozi su uradili su hitan carski rez, a nakon toga izvadili su joj ogroman tumor, ali i matericu. Međutim, ono što je najbitnije, dječak, težak svega 1.300 grama, brzo je prebačen u Institut za neonatalogiju, a njegovo stanje sada je stabilno.

"Dugo smo pokušavali da dobijemo bebu i znam da većina doktora smatra moju odluku da izguram trudnoću sa karcinomom neodgovornom. Po prirodi nisam neodgovorna osoba, jer sam stalno išla na preglede. Čitave prošle godine imala sam sve uredne nalaze. Nažalost, ispalo je potpuno drugačije. Krajem februara, bila sam u četvrtom mjesecu, prvi put sam čula otkucaje srca moje bebe. Tada sam malo i prokrvarila, zbog čega su me zadržali u bolnici. Rađena mi je biopsija, razne analize i nakon toga saopštili su mi dijagnozu – invazivni karcinom grlića materice", prisjeća se Ana.

Išla je na konzilijume u Crnoj Gori, Beogradu, Novom Sadu, svoje nalaze slala i u inostranstvo. U tom trenutku tumor je bio veličine oko 3 centimetra. Mišljenja ljekara, kaže, bila su podijeljena.

"Imala sam odluku konzilijuma, koji je predložio prekid trudnoće i radikalnu operaciju. Ali, opet je bilo ljekara koji su smatrali da trudnoća može da se iznese, makar do kraja sedmog mjeseca. Riješila sam da rodim. Da sam otišla na kiretažu tada, poslije toga ne bih mogla da živim. Ovako, koliko god izgledalo ludo, to je bila šansa za bebu i mene", priča Ana.

Kaže da je svjesna da je situacija bila "čupava”, ali i kada je ulazila u operacionu salu znala je da će sve ispasti dobro. 

"Moja dijagnoza je za sve bila ogroman šok. Nije lako kada to saznaš, pogotovu što kod karcinoma grlića postoje ranije faze koje mogu da se uoče. Kod mene je sve bilo preskočeno i došla sam u zadnju fazu bolesti. A pored svega toga bila sam i trudna. Dobrom voljom i pozitivnošću sam uspjela sve oko mene da ubijedim i da mi vjeruju da sve to mogu da izdržim. Možda je za nekog to ludost, ali za mene je to bio jedini način. Nisam imala dilemu", kazala je Ana.