Pismo je dostavila Demokratama a u nastavku ga prenosimo u cjelosti:

“Kao majka koja je rodila blizance i trojke (što je izuzetna rijetkost, obje trudnoće prirodno začete) i kao rođena Budvanka, osjetih se na neki način “prozvanom”. Čitajući tekst gospodina Boškovića, uvidjeh da i moja porodica “postoji”.

 Nemojte misliti da je u pitanju novac ili politika. Novca imam dovoljno, a nijesam član nijedne političke partije. Drago mi je da je neko ukazao na problem diskriminacije djece (na svim mogućim nivoima) i hvala im na tome. 

Trojke sam rodila 13.10.2016. godine u Kliničkom centru u Podgorici. Tri djevojčice. Nažalost, jedna od mojih djevojčica, navodno najvitalnija i najzdravija, nas napusti 06.04.2017. godine. Bijah na kratko majka trojki, ali mi to pravo neko oduze. To je opet neka druga priča, koja u ovoj državi, neće dobiti sudski epilog, jer je pravo na život ovdje misaona riječ. 

Kako god, mislim da su djeca naše najveće bogatstvo - gdje god da su rođena, ali očigledno da naša Vlada tako ne misli. Žao mi je zbog toga. Nijesu u pitanju samo trojke, u pitanju su sva djeca i naša loša socijalna politika. Svojim činom diskriminacije, našoj djeci je od rođenja predodređeno da budu niko i ništa, da budu manje bitna i da im budućnost u ovoj državi bude neizvjesna.

Pomoć svima ili nikome!”

Tatijana Nalčić