Preko 70 učesnika, pretežno učenika OŠ ”Milan Vuković”, okupljenih u planinarsku sekciju “Novski tići”, prošetalo je od planinarskog doma “Za Vratlom”, uz pratnju učiteljica i vođstvo diplomiranog arheologa Željka Starčevića, člana “Subre” i zaposlenika Agencije za razvoj i zaštitu Orjena.

Starčević je pričao o Žlijebskoj jami kao speleo-arheološkom lokalitetu, ali i puno šire, kako bi okupljenima dočarao tradicionalni način života na Orjenu. Ovaj kompleks se sastoji iz više jamskih objekata, od kojih glavni doseže 90 metara dubine, uz rijetko viđeni prečnik otvora od čak 50 metara.

Uz samu jamu nalazi se plato i omanja pećina sa ulazom ozidanog suvomeđom. Pećina sa okapinom je služila kao sklonište već hiljadama godina, tako da ujedno predstavlja arheološki lokalitet iz praistorije.

Ostaci suvomeđe upućuju da je mjesto korišteno sve do sredine prošlog vijeka pri ljetnjem uzdigu stoke u planinu.

Ovog puta jedini, ali za djecu vrlo atraktivni stanovnik pećine bio je slijepi miš, zakonom zaštićena životinjska vrsta.

U neposrednoj okolini nalazi se još jedna, dvojna jama, zanimljiva po tome što je nekada služila za snabdijevanje snijegom tokom ljetnjih mjeseci, o čemu su do nedavno svjedočili ostaci drvenih skala.

Naime, Orjen je izrazito bezvodna planina, pa se u tim okolnostima i snijeg često koristio umjesto izvora vode, ali i za prodaju u primorju kao sredstvo za rashlađivanje ledara-preteča današnjih frižidera.

Žlijebska jama je već decenijama usputno planinarsko odredište pri usponima na Veliko Ćedilo, vrh na čijoj se južnoj padini i nalazi.

Do nje vodi markirana planinska staza, a osim iz pravca doma “Za Vratlom” (1160 m), moguće joj je prići sa Žlijebske lastve i Sedla.

Malo istočnije od same jame nalazi se i uzvisina-vidikovac, sa kojeg se vidi ovaj dio masiva Orjena, ali i dio Kotorskog i Tivatskog zaliva sa Lovćenom u pozadini.