"To je hroničan problem i nema opštine u Crnoj Gori koje se ne suočava sa tim problemom. Čak i Podgorica koja ima riješeno pitanje sanitarne deponije ima izražen problema sa velikim brojem nelegalnih odlagališta koja se nakon sanacije i čišćenja vrlo brzo opet aktiviraju. Problem predstavlja i neodgovorno i neadekvatno odlaganje raznih vrsta kabastog i otpada biljnog porijekla oko kontejnera u užem I širem dijelu grada", konstatuje Jelena Marojević Galić za Kodex. 

Generalno je sistem upravljanja otpadom u Crnoj Gori neadekvatan i neefikasan. Pored loše infrastrukture problem postoji i u zakonskom smislu budući da jos uvijek nemamo konačnu odluku o načinu upravljanja otpadom u Crnoj Gori  iako se već deceniju stalno donose novi planovi i strategije u ovoj oblasti. Odlaganje donošenja te odluke, smatra Jelena Marojević Galić, ustvari odlaže i pitanje rješavanja ovog problema. 

"Stoga je potrebo što prije donijeti odluku o tome šta je najbolje rješenje za pitanje upravljanja otpadom, da li je to izgradnja 4 ili 5 regionalnih deponija ili pak izgradnja spalionice, sto se takođe pominje kao jedno od mogućih rjesenja, a sa kojim se moram da napomenem, mi iz civilnog sektora ne slažemo i smatramo ga lošim rješenjem. Nakon sto se odluči u kom pravcu treba ići, potrebno je obezbijediti značajna finansijska sredstva za izgradju potrebne infrastrukture ali ono sto mi se čini najvažnijim je svakako početak primjene zakonskih kaznenih odredbi prema svim onim koji nesavjesno odlažu otpad. Bez toga, uz naravno jaku edukativnu komponentu, nema ni efikasnog rješavanja pitanja otpada u Crnoj Gori", poručuje za Kodex Jelena Marojević Galić programska koordinatorka NVO Green Home.

Tako je to u ekološkoj državi Crnoj Gori. Od lijepe ideje koj je imala opravdanje u izuzetno vrijednom i bogatom biodiverzitetu i prirodnim resursima, stiglo se do prakse da svak odlaže smeće tamo gdje mu se učini najlakše. Gdje god nađe zgodno mjesto. Za 26 godina koliko je proslo od tada, kaže Jelena Marojević Galić, nismo uspjeli ni izdaleka da opravdamo epitet ekološke drzave jer način na koji upravljamo sa našim prirodnim resursima nije za pohvalu i svakako ne opravdava taj naziv. 

"Posljednjih godina sve više se suočavamo sa intenzivnim i prekomjernim korišćenjem prirodnih resursa, bilo da su u pitanju šume, riječna bogastva ili pak prostor koji smo uspjeli u znatnoj mjeri da devastiramo ili pak trajno potrošimo. Za sve ove godine nismo uspjeli da riješimo pitanje otpada, nismo izgradili kolektore i sisteme za prešišćavanje voda, vazduh koji udišemo je lošeg kvaliteta u većem dijelu zemlje, a nemamo ni jedan primjer da je neko adekvatno odgovarao za brojne štete i devastacije u prirodnoj sredini. Zato i ne čudi da građani gube interesovanje za Ekološku državu", konstatuje Marojević Galić.

 Ali ekološka država ima šansu da kroz pregovore o pristupanju Evropskoj Uniji popravi svoj odnos prema svom okruženju. Proces pregovora za poglavlje životne sredine je svakako jednan od najizazovnijih i najskupljih ali ga ne treba gledati kao neko opterećenje ili namet već na šansu da dovedemo stvari u red i da ispunimo i prihvatimo standade razvijenih zemalja, kaže Jelena Marojević Galić.

"To se može postići, a primjeri drugih zemalja to i potvrđuju ali je prije svega potrebno znatno više političke volje i odlučnosti. Jedan dio tog puta je pređen, budući da smo veći dio EU zakonodavstva transponovali u domaće propise a ono sto nam predstoji je dosljedna primjena tih propisa i izgradnja potrebne infrastrukture. Za to je neohodan zajednički pristup i odgovornost svih, i samo kada prihvatimo da nema i ne smije biti privilegovanih pojedinaca ili kompanija koje nastoje da ostvare enormne prihode bez ulaganja i modernizacije proizvodnih sistema a nauštrb prirode, moći ćemo pričati o dostizanju EU standarda", poručuje za Kodex Jelena Marojević Galić.

A do tada ćemo biti divlja ljepota divljih deponija i tu divljinu nam niko ne može oduzeti.