Sadam Husein (10) živi u kampu Najapara, u gradu Cox’s Bazar. U Mjanmaru je imao srećan život s porodicom, išao je u školu i imao mnogo prijatelja. Tragedija s kojom su se zatim suočili, sve je promijenila.

Mali Sadam je za AA kazao kako je mjanmarska vojska ubila njegovog oca.

"Nakon što mi je otac ubijen, pobjegao sam s majkom. Majku sam izgubio na granici", rekao je Sadam.

Sadam, koji je u Bangladeš prešao s drugim muslimanima koji su pobjegli iz Arkana, gledao je kako mu vojska pali kuću. Dječak još uvijek nije uspio potisnuti šok i traumu uzrokovane proživljenim.

Foto:Anadolija

Dijete koje živi u Najapari i koje je zadesila slična sudbina jeste i 10-godišnji Kerim Ulah.

On je s bratom i sestrom, Sadikom i Ajdom, te 70-godišnjom nanom Sejide prešao u Bangladeš.

Kerim je rekao kako je, nakon što mu je otac ubijen, a majka oteta, izbjegao i s nanom te grupom djece sakrio se u šumskom području. Na putu ka Banglašu izgubio je brata.

Nana Sejide ne zna šta će se desiti njenoj unučadi, a, prema njenim riječima, djeca nisu svjesna da su ušla u jedan veoma neizvjestan period.

Naim Ulah (8) živi u kampu Kutupalong, a od tiranije u Arakanu, u Bangladeš je pobjegao s majkom, dva brata i tri sestre.

Naim je rekao kako je na put krenula i njegova 75-godišnja nana Gulsum, koja je preminula prije nekoliko dana na opasnom putu ka Bangladešu.

Foto:Anadolija

Muslimani koji žive u kampovima u Bangladešu zahvalni su na humanitarnoj pomoći koja im biva pružena, prvenstveno iz Turske.

"U kampovima uvijek vidimo Turke. Otkako smo došli ovamo, stalno nam donose hranu i druge stvari", rekao je Muhamed Nur koji je iz Mijanmara uspio ponijeti tek najosnovnije stvari.

Prema njegovim riječima, nisu uspjeli ponijeti ni pribor za jelo, ni pokrivače, a ni druge osnovne stvari.

Merjem Adhikari (46) kazala je kako se ne moraju boriti za dobijanje pomoći, jer turske organizacije rade na veoma organiziovan način.

Foto:Anadolija

Mustafa Demir, iz turske humanitarne organizacije IHH, kazao je kako su izbjeglice veoma srećne kad vide njih i druge humanitarce.

"Nakon poziva predsjednika Turske, Redžepa Tajipa Erdogana, administraciji Bangladeša na pomoć i olakšavanje pristupa, za nas humanitarce je lakše doći do područja i pružiti svaki oblik pomoći arakanskim muslimanima", rekao je Demir.

U napadima mijanmarske vojske izvedenim u Arakanu pod izgovorom borbe sa naoružanim militantima, od 25. avgusta je stradalo na hiljade muslimana. Zbog nedozvoljavanja ulaska niti izlaska sa tog područja, nemoguće je utvrditi tačan bilans stradalih civila.

U napadima vojske i budističkih nacionalista zapaljeno je ili uništen oko 200 sela. Na desetine hiljada arakanskih muslimana pokušava pobjeći s područja napada kako bi se spasili. Civili koji bježe iz Mijanmara, nastojeći preko planinskih predjela, rijeke Naf ili preko mora doći do Bangladeša.

U Bangladeš je od 25. avgusta prešlo više od 421.000 arakanskih muslimana, a UNICEF je saopštio kako se među njima nalazi i više od 250.000 djece.