Teško da su aktivisti Demokrata, koji sa punim pravom obilaze mojkovačke domove ovih dana i prezentuju svoj politički program, slučajno nabasali na kuću premijerovog brata. Znajući nas, a živimo u državi u kojoj se sve zna, to bi bilo ravno čudu. Pa i da se kojim slučajem dogodilo da zakucaju na vrata jednog od Markovića ne znajući o kome se radi, očekivati od njega da prihvati izlaganje političkog programa Demokrata takođe bi bilo ravno čudu. Jer brat je brat, a i to bi sigurno dospjelo u medije.
Ovako je u medije dospjelo da je brat premijera Duška Markovića drsko, bezobzirno i prijeteći otjerao aktiviste Demokrata sa svog kućnog praga jer mu se može, jer je brat Duška Markovića. Da bi se razumjela politika, pa se potom predstavljala biračkom tijelu, mora se znati da postoje stvari izvan i iznad politike. One koje su, gdje ima ljudi, prihvaćene kao takve. Jedna od njih je privatnost porodičnog doma. Ona je Ustavom zagarantovana.
Može nepozvan da zakuca na vrata vaše porodične kuće i vi možete odabrati da mu otvorite ili ne otvorite. Ako mu otvorite red je da vam kaže kojim povodom kuca na vaša vrata. Ako vam se povod ne sviđa svoja vrata možete da zatvorite. Niti vi morate da objašnjavate, niti onaj koji kuca ima pravo da insistira na bilo kakvom objašnjenju. Susret Markovića i Demokrata mogao se završiti i ovako. Ali nije. I pitanje je zašto nije. Može biti da je brat Duška Markovića, osiljen bratovljevom funkcijom ,odmah sa vrata (svojih) nasrnuo na aktiviste Demokrata. Možda su jedva živu glavu izvukli. Može biti, mi ne znamo.
A može biti da su aktivisti Demokrata znali na čija vrata kucaju i bez obzira što su znali, pokušali da konvertuju premijerovog brata i sigurnog glasača DPSa u novu partiju i novi glas za Demokrate, ali se ovaj opirao. I moguće da je pri opiranju nasrnuo na aktiviste Demokrata koji su potom jedva žive glave izvukli. Može biti, mi ne znamo.
Ono što znamo jeste da zabave ne fali. Ne fali prijetnji bombaškim napadima i drugim aferama. Ne fali braće, kumova i prijatelja. Ne fali branitelja i spasitelja na koju god stranu da se okrenete. Ne fali lidera, partija, politika, nacija, vjera...fali sve ostalo, pa i prava da sa vrata porodične kuće otjerate onog ko vam se ne sviđa, a nepozvan je došao. Prava da svoju političku ideju predstavljate bez bojazni da će vam neko zbog toga otkinuti glavu. Prava da vas upozore da vas snimaju, a pozvali su vas telefonom. Svega onog čega ima gdje ima ljudi. Ali...ovo je Crna Gora. U njoj samo ima zabave.
Komentari