Press konferenciji prisustvovale su i Zdenka Popović i Valentina Minić, poslanice Demokrata i jedne od potpisnika Predloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti pojedinih odredaba Zakona o izvršenju Odluke Ustavnog suda.

„Ovakav način izvršenja Odluke Ustavnog suda do sada nije zabilježen u radu tog suda, niti u radu crnogorskog parlamenta. Osporeni zakon predstavlja završni čin scenarija kreiranog u dužem vremenu između Vlade i Ustavnog suda, a na ogromnu štetu korisnica prava na doživotnu naknadu po osnovu rođenja troje ili više djece. Scenarija koji nema ništa zajedničko sa poštovanjem principa vladavine prava, podjelom vlasti, demokratijom i zaštitom slobode i prava građana“, istakao je Gošović.

On je podsjetio da je Zakonom iz avgusta 2015. godine država garantovala majkama da pravo na naknadu po osnovu rođenja troje ili više djece predstavlja njihovo doživotno pravo, a da je pravo na doživotnu naknadu, primjenom odredaba navedenog zakona, ostvarila 22.051 majka u Crnoj Gori.

„Saglasno poznatim pravnim stavovima Ustavnog suda, u postupku donošenja osporenog Zakona, Vlada je bila dužna da uvaži legitimna očekivanja svih korisnica prava na naknadu da im jednom priznato pravo na doživotnu naknadu po osnovu rođenja troje ili više djece neće biti ukinuto na način koji bi ih stavio u nepovoljniju pravnu i faktičku situaciju od one u kojoj su bile kad su zbog prihvatanja doživotne naknade prekinule svoj dotadašnji radni odnos, ili su prekinule sa korišćenjem prava na penziju, ili su se odjavile sa evidencije Zavoda za zapošljavanje", kazao je Gošović.

Podsjetio je da je riječ o pravnim stavovima koje je evidentno ispisala Vlada, predsjednik Ustavnog suda ugradio u obrazloženje Odluke, a za koje pravne stavove sudije Ustavnog suda nijesu ni glasale.

"Međutim, suprotno čak i takvim stavovima Ustavnog suda, veliki broj korisnica ovog prava osporenim zakonom doveden je u nepovoljniju pravnu i faktičku situaciju od one u kojoj su bile kada su zbog prihvatanja doživotne naknade prekinule svoj dotadašnji radni odnos.

Razlika u tretmanu korisnica prava na naknadu, koje su se nalazile u sličnim situacijama u pogledu njihovog radnopravnog statusa, bez objektivnog je i razumnog opravdanja, i prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, smatra se suprotnom čl. 14 Evropske konvencije i čl. 1 Protokola 12 uz Evropsku konvenciju", pojasnili su iz Demokratske Crne Gore.

Oni su istakli da Odredbe člana 2 osporenog zakona nisu u saglasnosti ni sa odredbama:

- Člana 8 stav 1 Ustava Crne Gore kojim je zabranjena svaka neposredna ili posredna diskriminacija po bilo kom osnovu;

- Člana 17 stav 2 Ustava Crne Gore kojim je zajemčeno da su svi pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo.

„Osporeni Zakon pratilo je neviđeno pravno nasilje u njegovoj primjeni. Rješenja o obustavi isplate naknade majkama sa danom 30.06.2017. godine, donesena su, a da im nije omogućeno da učestvuju u postupku i štite svoja prava. Studenti prve godine Pravnog fakulteta znaju da je u pitanju bitna povreda upravnog postupka, koja u postupku po žalbi ima za posljedicu poništenje donesenog rješenja. Takođe, saglasno odredbama člana 12 ovog zakona, danom njegovog stupanja na snagu moglo je biti obustavljeno izvršenje samo konačnih, odnosno pravosnažnih rješenja donesenih primjenom ranije važećeg zakona.Kod Upravnog suda Crne Gore do sada je podneseno blizu 5000 tužbi protiv konačnih rješenja Ministarstva rada i socijalnog staranja. U odnosu na ta rješenja, Upravni sud i pored proteka više mjeseci još uvijek nije odlučivao niti u jednom predmetu. Zato nijedno rješenje protiv kojeg je pokrenut upravni spor još uvijek nije pravosnažno“, pojasnio je Gošović.

On je, na kraju, saopštio da je osporeni zakon i duboko nehuman, i da ne bi mogao biti svojstven društvu socijalne pravde i vladavine prava.

„Velikom broju majki ukinuta naknada predstavljala je jedini izvor prihoda, sigurnost da mogu kupiti ljekove i osnovna sredstva za život. U porodicama ne malog broja njih, niko i ne radi. Sada su ostale i bez tih izvora prihoda, ne mogu ostvariti pravo na naknadu po osnovu nezaposlenosti, niti socijalnih davanja, ne ispunjavaju uslov za ostvarivanje prava na penziju. Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje saopštavaju im da, s obzirom na njihove godine života, kod njih nemaju što više da traže. Postaju veoma ranjiva kategorija društva o kojoj se ne brine niti jedna institucija sistema. Poslanici Demokratske Crne Gore podnijeće zahtjev Ustavnom sudu da donese odluku da se ovaj predmet razmatra kao prioritetan“, zaključio je član Predsjedništva Demokrata.

Potpredsjednik Momo Koprivica se osvrnuo na međunarodnopravni aspekt.

„Zakon o izvršenju odluke Ustavnog suda koja se tiče naknada za majke ne može izdržati niti jedan test diskriminacije koji postavlja međunarodno pravo o zaštiti ljudskih prava. Prvo, zato što pravi razliku u tretmanu majki koje se nalaze u sličnoj i uporedivoj situaciji. Drugo, zato što ne postoji objektivno i razumno opravdanje za ovo različito tretiranje majki. Treće, zato što nije ni definisan valjan legitiman cilj koji se postiže različitim tretiranjem majki, a kamoli da je odabrano sredstvo primjereno i srazmjerno za ostvarenje legitimnog cilja. Drugim riječima, diskriminisane majke su dovedene u pretjerano i prekomjerno nepovoljan položaj u odnosu na one koje su ostvarile pravo“, istakao je Koprivica.

„Analizom ovog Zakona sa aspekta međunarodnih ugovora o zaštiti ljudskih prava nedvosmisleno se izvodi zaključak da je propisivanjem da se pravo na naknadu ne prizna majkama koje su prekinule radni odnos na određeno vrijeme stvoren novi osnov diskriminacije u odnosu na zakonom predviđeno pravo na materijalno davanje države. Vrsta radnog odnosa u kojem je majka bila prije ostvarivanja prava na doživotnu naknadu po osnovu rođenja troje ili više djece pretvara se time u lično svojstvo žene uz koje se vezuje pravo na naknadu“, zaključio je Koprivica.