Na društvenim mrežama ali i u svakodnevnom kolokvijalnom razgovoru Crnogorci se šokiraju sa pomenuta 22 eura. Počeli su i potpisivanje peticije da ta cifra bude višestruko viša a onda je Vlada ponudila kompromis od 75 eura, koji Crnogorcima nije prihvatljiv. Traže makar da bude duplo više od toga, kad već mora biti.
Ipak, treba znati da je Crna Gora bila jedina u regionu koja nije obračunavala PDV na ovu vrstu poštanskih pošiljki iz inostranstva. U Srbiji je taj limit 99 eura pri čemu je vrijednost robe 90 eura a devet eura carinskih izdataka. I predstavlja pristojan prihod državnom budžetu. Pošta Crne Gore je objavila da je tokom protekle godine na adrese građana širom Crne Gore isporučila 319.828 pošiljiki e-trgovine, a tokom prvih šest mjeseci 2017. uručeno je 182.368 pošiljiki. Dakle prostora za popunu budžeta ima.
I što je najbitnije. Taj trend nesagledivo raste u Crnoj Gori ali i širom Evropske Unije. S tim što u Evropi raste prekogranična online kupovina dok su Crnogorci iz sasvim razumljivih razloga naslonjeni na Kineze i njihovu ponudu. Mada,kao što rekosmo i Hrvat kad naruči online od Kineza, ako je vrijednije od 22 eura, plati PDV.
Evropski podaci pokazuju da se povjerenje, koje je i najbitnije za online kupovinu, značajno povećava iz godine u godinu. Prije deset godina jedva se trećina Evropljana odlučivala na kupovinu preko mreže, danas više od polovine Evropljana naruči neki proizvod online. Ali i Evropljani imaju problema. Toliko da upravo rade na predlogu modernih pravila digitalnih ugovora kojima bi se ukladila pravila za online prodaju robe ali i promovisao pristup digitalnom sadržaju i promovisala online prodaja.
U Crnoj Gori online kupovina, i plaćanje PDVa na poštanske pošiljke, služi ovih dana za političke rasprave. Jedni su za, drugi protiv PDVa. Jedni traže dodatne prihode za budžet, drugi brane siromašne crnogorske građane koji online kupuju potrepštine. Ni jedni ni drugi se ne brinu iskreno za one koji kupuju online. Jer jedni se ne pitaju šta sve možeš sa 22 eura a druge ne interesuju ni ta 22 eura. Ni onih ponuđenih 75 kompromisa, dok ne uđemo u EU. Onda se ovakve rasprave neće ni voditi.
Realno,ako siromašni crnogorski građanin ima da potroši na online kupovinu sumu koja prelazi više od 75 eura onda baš i nije siromašan. Činjenica je da se online nabavljaju vrijedni komadi opreme (bilo da se radi o profesionalnoj opremi, bilo da se radi o dijelovima za profesionalnu opremu). Naručivanje obuće i odjeće na kineskim sajtovima može da zadovolji suma od 75 eura. Jer niko nije ograničio koliko takvih pošiljki možete da dobijete. A svi koje smo pitali uvjeravaju nas da se cijene tih proizvoda na kineskim online sajtovima za kupovinu kreću znatno ispod te cifre.
Mnogo je važnije od nametnute rasprave o 22 eura poraditi na sigurnosti kupovine online. Jer nam je većina sagovornika rekla da im se makar jednom dogodilo da dobiju proizvod koji nijesu naručili. A na njega bi stvarno bila šteta naplatiti PDV.
Komentari